Halabuka je gotova. Gradski trgovi od vašarišta ponovo postaše mjesta na kojima se okupljaju obični građani koji nam ne dijele letke političkih partija sa kojih urlaju prazne parole, niti zvoni buka predizborne kampanje.
Svijet se vraća ustaljenom toku. I bez obzira na to kako ste glasali opet vas čekaju partner, posao, kuća, škola, djeca, odlazak na ples ili kafu sa kolegicom.
I vjerovatno ste umorni od predizborne buke, od nade koja je u vama već odavno dogorjela, od želje da se u našem društvu nešto promijeni. Jer, svaki put iznova vjerujemo da će odabrani predstavnici vlasti konačno imati sluha za naše svakodnevne probleme, a mi život živimo čekajući.
I onda umremo.
A ko je stvarno odgovoran za naš život? Ko je zaslužan što živimo život kakav živimo? Ko to određuje da li ćemo biti srećni, zadovoljni, zaposleni, zaljubljeni? Bog? Sudbina? Država? Društvo?
Prava istina je da smo odgovorni mi. Jer svako od nas ima snagu da od svog života napravi bajku, ma ko nam državom upravljao, ma kakva privredna situacija bila, ma kakvo bilo okruženje u kojem smo rasli.
Samo se okrenite oko sebe i potražite one izuzetke koji po mom mišljenju ne potvrđuju pravilo, već nam govore da je to i za nas moguće.
Ispravite se i učinite sve što je u vašoj moći, a vaša moć je neizmjerna, da živite život dostojanstven, ispunjen ljubavlju, radošću, ljudima koje obožavate i koji vam ljubav uzvraćaju. Život ispunjen dostignućima na koja možete biti ponosni.
Kritikujete obrazovani sistem? Prestanite i obrazovanje uzmite u svoje ruke. Dostupno je na svakom koraku samo ako odlučite da ga ugledate. Internet, biblioteke i knjižare vam nude more kurseva, literature i video sadržaja koje nećete nikada dobiti u tradicionalnom i apsolutno zastarjelom sistemu obrazovanja kojim se većina diči. Ali vi niste većina, vi ste nekolicina onih koja zna da u našim školama treba tražiti papir, a znanje tražite na drugom mjestu.
Nemate posao? Ne čekajte da vam padne s neba. Sami kreirajte poslove koje ćete obožavati. Istina je da je privreda preopterećena kojekakvim naoko niskim stopama doprinosa i taksi na bruto primanja, ali ako je samo jedna osoba uspjela, a uspjeli su mnogi, onda to možete učiniti i vi. Biće teško, biće dugotrajno, radićete i danju i noću i vikendom, ali ta sloboda se ničim ne može mjeriti. Radićete od jutra do sutra jer to iskreno želite, a nagrada koju ćete dobiti prevazići će sva vaša očekivanja. Dobićete i vještine i ponos superheroja i ono najvažnije, znaćete da vas ništa ne može zaustaviti.
Vrtići su loši i prebukirani, a tete nemaju vremena pružiti vašem djetetu dovoljno pažnje? Razumijem vas. No, djecu šaljite u vrtiće da upoznaju drugu djecu, ali ni za šta na svijetu ne zanemarite svoju ulogu u vaspitanju i obrazovanju tih nevinih mališana. Učite ih pravim vrijednostima i dajte sve od sebe da izrastu u ljude koji će vjerovati u sebe i svoje sposobnosti da i od svog života naprave carstvo i materijalno i duhovno i emotivno.
Mislite da se kod nas ne poštuju ljudska prava? Pridružite se već postojećoj ili okupite istomišljenike oko nove nevladine organizacije i upoznajte one koji o tome odlučuju. Pričajte im priče i zašto je to važno i jednoga dana vi ćete biti nosilac promjene u našem društvu. Koraci će biti mali, trebaće ih hiljade, ali dostignuti rezultati nekome će značiti sve.
I učite se komunikaciji i njegujte odnose sa dragim ljudima. Birajte i partnere i prijatelje prema kvalitetima, a ne poziciji ili debljini džepa, jer ovako ćete biti daleko srećniji. I neka ti ljudi budu bolji od vas da od njih možete da učite i uz njih rastete do visina.
Odlučite se danas i preuzmite odgovornost za svoj život. Pričajte sebi bajku o mogućnostima koje još ne vidite, ali širom otvorite oči i uskoro će vam se te mogućnosti materijalizovati. A onda ih zgrabite kao da je to posljednja slamka davljenika.
Ne čekajte da vam drugi daju što vam pripada, uzmite to sami, ali nježno, dostojanstveno i tako da ne naudite nikome drugom. I kako bi to Kipling opjevao: „I bićeš čovjek, sine moj.“
