Neki ljudi godinama traže svoje zvanje, zanimanje i poziv. Drugima je jasno od malena šta žele biti kad porastu. Zato je Nina Popović, rođena prije nešto više od trideset godina u Banjaluci, još od malena znala da je umjetnost njen put. “To je bio moj svijet u kome mogu da radim šta hoću, stvaram od ničega savršenu sliku svog okruženja i sebe”, priču počinje Nina.
Ističe kako je logičan slijed događaja, nakon završene srednje škole, bila Akademija umjetnosti u Banjaluci, odsjek slikarstvo.
“U jednom momentu sam odlučila da živim dalje od granica BiH, tako da sam se i školovala u Atini gdje sam izučavala i kostimografiju i scenografiju. Dobitnica sam dvije nagrade Akademije umjetnosti u Banjaluci, za crtež i intermedijalna istraživanja. Izlagala sam na više kolektivnih i samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu.”
Kao odgovor na pitanje šta su joj glavni motivi, kao i gdje pronalazi inspiraciju, odgovara:
“Moje stvaralaštvo je jako široko. Sve što mogu moje ruke, u saradnji sa mojim mozgom i maštom da urade, ja se trudim da to i realizujem. U umjetnosti nema granica i ograničenja. Zato je ona toliko divna. U umjetnosti mogu da budem potpuno slobodna.”
Međutim, kao svoj najveći uspjeh navodi rođenje sina, čije joj je postojanje u životu dalo nove poglede na svijet i na umjetnost. Ujedno je tako i nastala sama ideja NinArt-a.
Za prvi njegov rođendan željela sam da mu poklonim nešto što bi mogao, on kao beba, tada da doživi i naravno odlučila sam da mu oslikam njegov prostor, njegovu sobu. Reakcija koju mi je on tada pružio je bila neprocjenjiva, njegov doživljaj dok je posmatrao šarenilo boja i različite forme figura.
Tada se rodio i NinArt. U početku je to bilo, kako sama ističe, uljepšavanje prostora za djecu od prijatelja, da bi se na kraju pretvorilo u jedan mali biznis. “Najljepša stvar koja vam se može desiti je da radite ono što volite. A kad imate priliku da ostvarite nečije malene želje u vidu oslikavanja njihovih omiljenih likova i kad vidite dragost na malim licima, e to je onda potpuno zadovoljstvo”, dodaje Nina.
NinArt se bavi uljepšavanjem prostora u kojima živimo, radimo. Kroz to Nina pokušava da prožme umjetnost u sve sfere života. Želi da ne zaboravimo koliko je umjetnost lijepa i koliko umjetnost može da utiče na naše živote, a u današnjem vremenu smo to zaboravili i izgubili prave vrijednosti.
Glavna misao mi je da na djeci svijet ostaje i da, prije svega, treba da pružimo djeci prave vrijednosti, da im ukažemo od malena na postojanje umjetnosti, književnosti, pozorišta, da pokušamo mi kao roditelji da usadimo u njih ljubav prema intelektualnoj i duhovnoj nadogradnji svojenosti.
Drugi dio njenog stvaralaštva posvećen je njenom doživljaju svijeta, sebe kao žene, prvenstveno i položaj žene umjetnika u društvu u kojem živimo. Prema njenim riječima, svaki umjetnik, bilo da se bavi socijalnodruštvenom tematikom, intimističkom ili bilo kojom drugom, prezentuje jedan subjektivni doživljaj. Umjetnik se ne može izdvojiti iz problematike kojom se bavi, samim tim što postoji, prije svega, jedan misaoni proces u svakom radu koji je i te kako uvijek intimistički.
To je ujedno i njen najveći izazov, da predstavi svijet oko sebe, na način na koji ga doživljava i da pokuša da približi posmatraču, kroz svoju umjetnost, dio sebe.
“Kroz svoj rad dotičem se mnogih tema, a manje više su to moja lična iskustva, gdje mogu i najiskrenije podijeliti svoj doživljaj određenih problematika sa posmatračem. Medij s kojim radim uglavnom bira temu kojom se bavim. Iako ne odustajem od tradicionalnog pristupa, tj. slike.”
Posljednjih godina njeno stvaralaštvo se bazira na istraživanju žene na našim prostorima. Iako živimo u dvadeset i prvom vijeku, smatra da se naše društvo još uvijek slijepo drži nekih uvjerenja, kada je u pitanju položaj žene u Bosni i Hercegovini.
“Kao žena formirana na bosanskohercegovačkom patrijarhalnom nasljeđu i represivnom društveno-kulturnom kontekstu, radim radove koji impliciraju različita pitanja žena kao nijemih subjekata u takvom društvu polazeći, prije svega, od sebe i ispitujući različite pozicije i uloge koje zauzimam (žena, majka, supruga, umetnica)”, ističe Nina.
Istraživanje ovog problema započela je, prvo, kao intimnu kontemplaciju, vizuelno predočenu izložbom KONSTRUISANA NUŽNOST, koju je nastavila kroz intenzivne razgovore (intervjue) sa ženama iz okruženja koje su, takođe, prošle sličnu priču. Njihove traumatične ili manje traumatične intimne ispovijesti , ali i spremnost da beskompromisno i po svaku cijenu zauzmu poziciju emancipovane pojedinke u društvu, direktno su uticale na nju i poistovećujući se sa njima kreirala je ciklus slika gdje je pokušala, kroz njihove portrete, prikazati i njihove priče.
Portretisane žene jesu jake, obrazovane i dominantne žene, koje su se tek nakon razvoda ostvarile kao pojedinačne ličnosti, a osuđene su od strane društva kao neprilagođene. Sam ciklus slika predstavlja neku vrstu omaža njima i dokumentuje njihov karakter.
“Moje stvaralaštvo nije puka slika niti treba da je posmatrač tako doživi”, navodi Nina. Ono čemu ona teži jeste da pošalje određene poruke posmatraču, a kada se posmatrač makar na tren zapita i promisli o poruci koju šalje, to je za nju, a i za svakog umjetnika, uspjeh.
Sve što se dešava oko mene zaokupljuje moju pažnju, bilo da to posmatram sa kritičkog stanovišta ili da opravdavam, misaoni proces je uvijek aktivan. Sva moja dalja istraživanja će se, isključivo, zasnivati na budućim iskustvima ili na iskustvima koja trenutno proživljavam.
Od ukrašavanja dječijih prostorija i razvijanja mašte i kreativnosti pa sve do težih tema i prikazivanja ženske snage i ličnosti, Nina Popović je žena koja vas vodi na putovanje ženskog osnaživanja i umjetnosti kroz jednostavne, ali ipak pomalo apstraktne, motive života. Otkrijte umjetnost u sebi i djelima oko nas.
A ako i vi želite da pratite Ninu ili da je angažujete da uljepša vaš prostor, javite joj se i lajknite njenu stranicu.
