Postoje intervjui na koje odete sa baterijom pri kraju, a sa kojih se vratite maksimalno napunjeni. Upravo je takav bio sa Naidom Kundurović, dugogodišnjom novinarkom, ženom akumulatorom pozitivne energije i kosmopoliti sa srcem na karti svijeta. Razgovarale smo o medijima, položaju žena u društvu, kao i lekcijama koje je naučila za vrijeme rada u različitim medijima. Producentkinja televizije N1, prepoznatljivo lice sa osmijehom odvela nas je na brzi put oko svijeta, sa polaznom tačkom u Sarajevu.
“Na trećoj godini fakulteta, 2003. godine pružila mi se prilika da radim praksu na NTV Hayat, koja je tada bila usmjerena prema zabavi i sadržajima za mlade. Svi smo tada imali velike ambicije i planove, međutim na fakultetu je bilo previše teorije. A kada se vrata fakulteta zatvore, onda počinje prava priča novinarstva. Vodila sam kviz znanja uživo. Sjećam se svoje nenormalne treme i preplašenosti. Ogromna podrška bio je kolega Vedad Karahmedović. Sjećam se kako je bilo grešaka, a emisija je išla uživo. Obrazi su mi se crvenili, a interakcija sa publikom bila ne uvijek uspješna. Moja mama i dan danas čuva te kasete da se smijemo i sjećamo”, priču započinje Naida o svojim počecima.
Onda su mi nakon godinu dana dali priliku za talk show sa Borisom Ciglerom. A ostalo je historija, kockice su se slagale. Ja sam se dokazivala. Dolazi Mtv ADRIA, na područje Balkana. Ja sam jedina iz cijele zemlje prošla među 400 ljudi.
Na pitanje šta je ono po čemu se izdvojila tada, a i nastavila izdvajati tokom karijere odgovara: “Ono što su mi rekli na audiciji jeste ta moja brza reakcija na zadatu situaciju, jer su nas stavljali u nepredviđene situacije. Sve je bilo improvizacija. Bitna je brzina u novinarstvu, spremnost da se reaguje i da se bude spontan. Kamera me voljela i imala sam smisao za humor. Kucanje na vrata, neodustajanje. Vrlo sam uporna. Nisam spavala ali sam rekla ja ću ući u uži krug makar ne spavala. Borac sam karakterno i reagujem emotivno. Kad se to spoji pruža se dobra kombinacija”. Pobjednička, rekli bismo.
Na njenoj stranici, postoji poseban dio za njene tekstove. Moju pažnju je privukao onaj u kojem se obraća sebi sa šesnaest godina. Zanimalo me šta bi danas sebi poručila u tim godinama.
“Mnogo volim pisanu riječ. Dugo godina pišem dnevnik. Bitno je imati introspekciju. Želja mi je napisati jednog dana knjigu. Neke svoje osvrte izložiti svijetu. Pismo samoj sebi od šesnaest godina, naglašava šta sam naučila sa dvadeset a šta sa trideset. Kajanje je tako neproduktivna emocija, sve je trebalo da se desi. Nadograđujemo se godinama. Učimo iz grešaka. Ono što bi sebi u mlađim godinama rekla jeste da treba imati strpljenja. Mnoge propuštene prilike su prikriveni blagoslov za mene. Unvierzum ima savršene planove za nas”.
Dodaje kako bi malo više propitivala ljude. Prije im je mnogo vjerovala. A oni su prema njenom mišljenju dosta ljubomorni, zavidni i koristoljubivi. Upravo to bio je sjajan uvod u žensku empatiju, odnosno zavist konkurencije u medijima. Ona sa osmijehom komentariše:
“Žena je ženi vuk. Kroz svoju kožu sam to osjetila. Uvijek su me više priznavali u drugim zemljama, nego u mojoj. Ali i tu mi se mišljenje mijenja prema boljem. Postajem pažljivija, dijelim komplimente i lijepo reaguju na to. Prije sam uzvraćala i ja ružnim. Teško je. Malo je medijsko tržište. Ne prate se jednaki mediji. Kvalitetan program može doprijeti do svih ljudi, ako je kvalitetan. A da se ide u korak sa svijetom. Mogu učiti od najboljih”.
O položaju žena u društvu i medijima kratko dodaje stihove pjesme: “It´s a men´s world”, a preporučuje knjigu izvršne direktorice Fejsbuka, Šenon Sember “Lean on”. Bavi se istraživanjima o zastupljenosti žena u medijima. Kao sjajan primjer navodi još jednu Lolinu sagovornicu, Suzanu Stambol, izvršnu producentkinju N1 televizije. “Većina news voditeljica je veći, sigurno na jednog muškarca tri žene. Ono što je bitno nije samo kvantitet nego kvalitet. Bitno je znati raditi taj posao. Stigmatizacija žena je više priča o tome, nego što možda jeste tako. Trude se provući takvu sliku kroz medije. Pećinsko doba je davno prošla. Jedno je izjednačavati polove, a drugo biti feministkinja. Ja nisam”.
Ono što žene trebaju shvatiti, prema njenom mišljenju, jeste kako ne mogu biti samo lijepe i misliti evo to će mi donijeti slavu i popularnost.
Seksističko društvo, medijska manipulacija je sveprisutna. Prikriveni stimulansi kroz bjuti proizvode, reklame i seksitičko izlaganje ženskog lika i djela. Jedna žena ne shvata da ne može da bude sve. A to se nameće nesvjesno kroz svaki članak.
Zašto to muškarci nemaju?
Dodaje kako je strašno vrijeme za žene došlo. Nažalost, ne živimo u otvorenom društvu, već patrijarhatu. Nikad nije mislila da karijera isključuje porodicu ili obrnuto. “Vjerovatno će dijete biti prioritet i biće prilagodbi. Sigurno neću živjeti u koferu stalno. Budite pametni pa izaberite partnera koji vam neće biti omča oko vrata. Prilagodbe su neizbježne. Voljela bih da žene shvate da ne moraju biti uskraćene za majčinstvo, ako su na liderskim pozicijama. Sve se teže odlučuju na djecu. Ali je pritisak na ili-ili još strašniji”:
O tome ko ženama treba dati ravnopravnost i trebaju li se zapravo same za nju boriti naglašava:
Žene same sebi mogu jedino dati slobodu da budu ravnopravne. Ne mogu biti ono što mi neko drugo kaže, već ono što ja odlučim. Kritičko propitivanje sebe konstantno. Šta sam, ko sam, čemu težim?
Pitanja koja se nameću danas savremenoj ženi jesu: “Je li moram biti samo majka? Mogu li voziti auto, mogu li zarađivati više od muškarca? Hoće li me ostaviti zbog toga? To je danas simbolika hrabrosti. Ne treba čekati društvo da nas osvijesti”, naglašava Naida.
Sarađivala je sa mnogim poznatim ličnostima, od čega izdvaja Sergeja Ćetković, koji je oduševio jer je skroman i neposredan. To je najvrijednija osobina koju jedan čovjek može da posjeduje. Negativno iskustvo je imala sa Mirjanom Karanović, koja očito nije bila raspoložena taj dan sa svojim neprofesionalnim odnosom za razgovor sa Naidom. “Kada pristanete na intervju, a onda nastane rasulo. Postoji nešto što je izostalo, a to je poštovanje”.
Zanimalo nas je, kako se kosmopolita pronađe na karti svijeta?
“Divno pitanje. Da igram pikado najbolje bih odgovorila. Volim cijeli svijet, osjećam se kao dijete svijeta. Strašno sam znatiželjna i uvijek težim da što više istražim. Gdje god odem dočekam se kao mačka na noge. Jedno je turistički, a drugo je živjeti negdje. Imam nekoliko osjećaja pripadanja. Ja sam razvila taj neki multiple identity, a to je bogatstvo. Nadam se da ću tako djecu svoju odgojiti da cijeli svijet zagrli”.
Naida je superžena, a takvu je teško pratiti. Međutim, ona naglašava kako je njen partner upravo kao ona i citira Antića koji kaže kako rijetki pronađu rijetke.
On je svjetski putnik, stranac je. Razumije me. Dajte ženi krila, nemojte ih skresati i ona će biti vaša.
Svim čitateljkama Lole poručuje: “Budite svoje, nemojte kopirati druge. Nađite hrabrost da živite ono što želite. Ja samo to i želim time da se bavim. Ispoštujte samu sebe. Možda jesmo slabiji pol po fizičkim karaktristikama, ali ja sam za uvođenja matrijarhata sigurno”.
Mi smo za uvođenje obaveze da u svom prisustvu imate nekoga poput nje, jer ova žena je sva energija svijeta akumulisana u jednom biću.