Umor i to ne samo u fizičkom već svakom mogućem pogledu. Znamo da znate o čemu govorimo, jer se svako od nas našao u takvoj situaciji barem jednom u životu. Svijet u kojem živimo zna biti naporan, a okolina nezahvalna čak i kad sve radite “kako treba”. Često se desi da se sve ruši, jedno za drugim i da je apsolutno svaki korak koji uradite loš potez i vraća vas u debeli minus. Dajete 300%, a život vam vraća jednu veliku nulu. Izgubite volju da uputite osmijeh slučajnom prolazniku, nemate živaca da objašnjavate kako je ljudski nekad pogriješiti i, jednostavno, boje života blijede da se jedno jutro probudite i vidite oko sebe samo sivilo.
Da, niste inače takvi, ali se neka depresija uvuče u sve pore života i čini se kao da nema svijetla na kraju tunela, neko je razbio sve sijalice pozitivnosti u svijetu.
Kada cinizam nadvlada optimizam, lako se upadne u začarani krug tuge i nezadovoljstva, a teško se iz njega izađe. Da, trgaju vas na sve strane, svi nešto očekuju, a niko ništa ne nudi zauzvrat, čak ni osmijeh krajičkom usana koji bi vam ulio nadu da će biti bolje. Kako uopšte ostati pozitivan kada su porazi brojčano nadvladali sve pobjede?
Svi smo umorni. Nekom je srce toliko puta slomljeno da više ne može da se sastavi, neko broji samo poraze, a silno se nada pobjedama, makar i onim malim da sat zazvoni na vrijeme i da ne zakasnite na posao. Rizikovanje nije opcija i svi traže neku sigurnu luku emocija. Nije se uvijek lako podići i isplivati na površinu kada te olupine razočarenja vuku prema dnu.
Svi smo umorni, a opet svi jednako tako mislimo da smo u tome sami. Niko ne želi da se igra nasilnika, ali ni žrtve. Umorni od igranja i pretvaranja podižemo zidove i branimo se, od potencijalno loših ljudi i teških emocija – branimo se, jer više nemamo snage da nas neko baci na dno sa kojeg se uvijek teško podići. Ali zapamtite da život ne može uvijek da ide po planiranoj brzini – nekad ubrza da ne stignete, a nekad uspori. I nekad jednostavno ne ide onako kako ste zamislili u svojim glavama. Ali i umor je OK, dozvoljeno je da se umorite od života koji vas ruši na svakom polju.
Kad ste umorni, usporite. Stišajte se. Ne, ne trebate stati, samo dati sebi malo više vremena. Umorni ste s razlogom. Umorni ste, jer tako treba biti. Umorni ste, jer dolazi promjena. Izmoreni ste, jer rastete, a to nije uvijek jednostavno.
Umorni ste sada, ali neće potrajati. Nebo će i sutra da bude plavo, trava zelena, a vi ćete se probuditi i shvatiti da ste napokon pronašli idealnu mjeru između onog što želite i brzine kojom to možete ostvariti.
