Koliko nas svakodnevno razbija glavu misleći kako će svojoj djeci omogućiti lagodan i zdrav život? Svi! Koliko nas katkad pravi greške?
Kada vidim malenog Roma na ulici ljeti bosog, uvijek mi je žao. Pa on nema cipele ni nalik onima koje nosi moja djevojčica, a koje sam platila desetine maraka. On bos i srećan trčkara okolo, a moja sređena curica pokazuje na nogu i govori :”Kini” (Skini)
Nijednom mi nije palo na pamet da je možda stvarno nešto žulja, da joj smeta toliko da ponekad ne želi da izađe iz kolica. Kupim joj slatke patike. Bez uloška. Nećemo ih nositi često, ali lijepe su. Koštale su čitavih 15 KM. Ona ne da da joj ih skinem. Njen korak je lak, a trka gotovo ne prestaje.
Onda sam naišla i na odgovor. Prim.dr.sc. Ljubomir Georgijević, specijalista za ortopedsku hirurgiju i traumatologiju, objasnio je kakvu grešku pravim ja, ali i drugi roditelji.
“Na dečijem odeljenju ‘Instituta Banjica’ radio sam ceo svoj radni vek, a načelnik dečijeg odeljenja koje je imalo kapacitet od 126 postelja bio sam preko dvadeset godina. Imao sam veliki broj operacija na dečijim stopalima zbog kongenitalnih anomalija, ali i stečenih deformiteta. Kao dokazani stručnjak, moram da reagujem na skorašnje tekstove objavljene u nekim novinama o navodnoj neškodljivosti cipelica za malu decu. Dete se rađa sa stopalom koje sa plantarne strane (tabanske) ima debeo masni sloj, a što na prvim pregledima neki neiskusni pedijatri proglašavaju ravnim stopalima”, počinje priču doktor Georgijević.
Takva konfiguracija dječijeg stopala je, podvlači, najnormalnija, jer je masni sloj ispod kože predviđen da štiti dublje slojeve od moguće povrede u najranijem periodu, nakon prohodavanja pa sve do četvrte godine života. U tom životnom periodu dijete će stati bosom nogom na svaki predmet na podlozi, jer nema životnog iskustva.
Iskustvo stiče polako i sa četiri godine jasno razlikuje opasne predmete na podlozi. U prvim danima po prohodavanju staće i na staklo i svaki drugi predmet koji će ga povrijediti, ali ubod će povrijediti kožu, a završiće se u masnom tkivu, bez povređivanja dubljih slojeva.
“Cipele sa ‘lepo izvajanim uloškom’ raznih proizvođača govore o njihovom ‘naporu’ da učine vašem detetu nekakvu pogodnost. Zbog toga su cene cipela za bebe i malu decu kao da su broj 56. U stvari, svaki uložak upropašćuje dečije stopalo. Zašto? Na plantarnoj strani stopala nalaze se u dva sloja, po osam mišića, koji isključivo služe da održavaju uzdužni svod stopala i prednji poprečni svod. Sloj masnog tkiva u prve četiri godine štiti od povreda osim plantarne fascije i tu grupu mišica i prateće krvne sudove i nerve. Zbog svoje mase ‘prikrivaju’ formu svodova i to zavarava pedijatre. Zato se lako odlučuju da proglase ‘ravna sopala’. Kada u obuću smestimo uložak, pritišćemo koštane strukture stopala izazivajući prividno konfiguraciju svoda”, objašnjava ovaj vrsni ljekar.
Kada bi dijete, kaže, moglo da vam saopšti kako se osjeća kada mu obujete tu cipelu, reklo bi “da ima osjećaj kao da ima kamen u cipeli. Takvim “anatomskim” cipelicama u potpunosti isključujemo funkciju plantarne muskulature (već pomenuta dva sloja po osam mišića) i kada ta muskulatura koja je u potpunosti isklljučena iz funkcije atrofira i izgubi svaku funkciju i snagu da održi svodove u fiziološkom položaju stopalo se “sruši” i tada stvarno postaje “ravno stopalo”.
“Da vas dalje ne bih ubeđivao šta je dobro, a šta ne za stopalo vašeg deteta, idite u prvi razred osnovne škole i zamolite da se sva dece izuju. Skoro da nema deteta sa normalnom konfiguracijom stopala. Idite na ulicu i pronađite romsko dete (bez namere da bilo koga vređam), koje hoda boso od maja do oktobra, sa ravnim stopalima, pa ponovo razmislite. Za dete su najbolje cipele koje imaju dobro pokriveno stopalo zaštićeno od vlage i hladnoće bez ikakvog uloška sa normalnom proporcionalnom petom prema veličini cipele, da dete ima utisak da hoda bosom nogom po ravnoj podlozi”, ističe doktor Georgijević.
U najranijem periodu, kada dijete uglavnom hoda po kući isključivo bi, savjetuje, trebalo da koristi štrikane nazuvke, koje pletu bake. U početku i za prvi izlazak u dvorište ili parkić, ako to vrijeme dozvoljava, neka dijete bude boso.
“Da se našalim, ali sam pomalo i ozbiljan, kada kažem da cipele treba kupiti kada dete stane na sred sobe i kaže: ‘Hoće li neko ovde i meni kupiti cipele’. Patike nisu potrebne dok dete ne počne da se bavi sportom, jer uglavnom sve patike imaju ugrađen uložak”, zaključuje ovaj stručnjak.
Ni mi nećemo ubjeđivati, jer svaki roditelj čini najbolje za svoje dijete. Ali, svakako razmislite. Sve češće čujemo ovakve priče i među svjetskim ortopedima. Zašto onda da razmišljamo onako kako industrija i trgovina kažu?
