U posljednje vrijeme mnogo se govori i piše o uspjesima žena u dvadeset i prvom vijeku, na radnim mjestima, ali i u životu generalno. Moja baka je učila svoje ćerke, a onda i mene da sanjam velike snove i da ću na taj način ostvariti sve što poželim. Međutim, naučila me i da žene moraju raditi duplo od muškaraca, kako bi ostvarile iste stvari. Žene su se uvijek morale dokazivati kako se njihova uspješnost ne bi dovodila u pitanje. Zato je jedna žena odlučila dati ohrabrenje i snagu hiljadama žena širom svijeta. Riječ je o Rešmi Saujani, koja je osnovala kompaniju Girls Who Code, koja omogućuje ženama i djevojkama osnovno informatičko znanje. Smatrala je da one trebaju biti hrabre i prihvatiti izazove savremenog društva, kako bi pokazale da mogu jednako kao i muškarci, ako ne i više.
Organizacija je osnovana 2012. godine, sa ciljem osnaživanja žena. Nakon što je izgubila utrku u kandidaturi 2010. godine, nije imala rezervni plan. Nije se željela vratiti privatnom sektoru i iznevjeriti sebe i drage ljude koji su od nje očekivali više. Htjela je pomoći drugima i pronašla je način za to. Postavilo je sama sebi niz pitanja, između ostalog o tome kako je došlo do toga da žene nemaju jednako pravo na obrazovanje? Koja je uloga kulture i društvenih normi? Kako ih učimo?
Onda je došla na ideju da napravi ljetni program edukacije. Trajao je osam sedmica, svakodnevno, a obuhvatio je dvadeset djevojaka. Naručila je nekoliko pica za djevojke i napravila neformalno druženje. Nazvali su grupu Girls Who Code i počeli sa radom. Prvenstvena namjera nije bila pokretanje organizacije, ali je razvoj bio neočekivano dobar. Većina polaznica su bile siromašne djevojke, sa malo ili nimalo pristupa informacijama. Samo nekoliko je uspjelo da postane ekspertkinja u oblasti, ali pomjerile su se društvene barijere, što je mnogo važniji pomak.
Zato je u jednom intervjuu izjavila kako je apsolutno zanemarivo koliko žena je naučilo da kodira ili da se bavi informatikom, dok je veoma važno da su shvatile da mogu. Upravo ono što pokušava postići tim projektom jeste podizanje svjesnosti žena, ali i muškaraca da se fokus treba staviti na usavršavanje u stvarima koje se ne znaju, a ne odustati samo zbog toga. Jaz između muškaraca i žena u svijetu najveći je upravo u tehnologiji, prema njenom mišljenju, jer se još uvijek apstraktno poimaju žene u IT sektoru.
Organizacija je porasla na 10000 članica, od čega su neke i uspjele završiti tehnološke i informatičke studije. Ono što se takođe željelo postići ovim projektom jeste stvaranje komforne zone u kojoj ne postoje pogrešna pitanja i odgovori, već sloboda mišljenja i izražavanja. Zato je veoma važno prenijeti poruku o ovim ženama, kako bi se i druge odvažile na nešto slično. U svijetu se generalno malo pažnje obraća na žene koje postižu uspjehe i često se ide iz krajnosti negiranja uspjeha do krajnosti pretjeranog glorificiranja, kao da je to nešto nezamislivo.
Članice Girls Who Code su mlade djevojke od petnaest godina pa sve do starijih žena, ali njihovi razlozi su različiti. Neke od njih jednostavno zanima tehnologija, dok će druge u tome pronaći afirmaciju i boriti se protiv rodne diskriminacije. Ujedno će se svima dati mogućnost koju mogu iskoristiti, jer je dovoljno da shvate da imaju potencijal i priliku. Žene u IT sektoru trebaju i mogu biti jednake, kao i u ostalim sferama društva. Bez obzira da li idealizuju žene poput Hilari Klinton ili Bijons. One imaju pravo na svoje izbore, ali i jednako pravo na obrazovanje u svim sferama društva, kako bi podigle nivo ravnopravnosti u svijetu.
