Povodom početka školske godine i upisa novih članova u Prvu baletsku školu, razgovorali smo sa nastavnicom baleta, Anom Mazalicom, koja je za Lolu otkrila koje su to prednosti ove vrste plesa, zbog čega je škola osnovana, te koji su projekti do sada realizovani.
Lola: Kako je došlo do osnivanja Prve baletske škole u Banjaluci?
Ana: Grupa entuzijasta iz Banjaluke, pod vođstvom prof. dr sc. Velibora Srdića, koji su decenijama bili okupljeni oko plesa u Plesnom klubu Gemma, došli su na ideju da novim generacijama pruže priliku za formalno obrazovanje u oblasti plesa. U našoj zemlji do tada nije bila nikakva institucija za tu vrstu obrazovanja, a bilo je puno potencijala. Vjerovali smo u tu ideju jer smo imali, i još uvijek imamo punu podršku naše mentorice, profesorice Dijane Kozarski, koja je bila primabalerina Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada.
Lola: U toku je upis nove generacije – ko se može prijaviti i šta se od kandidata očekuje?
Ana: Prijemnom ispitu u našoj školi mogu pristupiti svi zainteresovani uzrasta od 4 i više godina. Za mlađe uzraste imamo pripremno odjeljenje sa kojim se osnove baleta uče kroz igru, a djecu od 9 i više godina starosti primamo u redovno školovanje, odnosno, prvi razred. Međutim, ukoliko dijete na prijemnom ispitu pokaže talenat i zrelost, u prvi razred mozemo primiti i djecu malo mlađu od 9 godina. Za prijemni ispit nije potrebno predznanje. Tu samo provjerimo predispozicije djeteta za bavljenje baletom, a onda je na nama svima zajedno da ih dalje razvijamo i usavršavamo. Na prijemnom ispitu svaki kandidat može pokazati svoju tancovalnost, zatim osjećaj za ritam i sluh. A zatim i obave kratak razgovor sa pedagogom škole.
Lola: Postoji li rekreativna grupa za nas koji bismo u poznijim godinama da se upoznamo sa baletom?
Ana: Trenutno u školi nemamo grupu za rekreativno bavljenje klasičnim baletom za odrasle, ali zato možemo toplo preporučiti da se svi zainteresovani mogu obratiti Plesnom klubu Gemma.
Lola: Kakav je program koji polaznici prolaze?
Ana: Sva nastava u našoj školi se odvija po pedagoškom metodu koji je osmislila Vaganova, koja je bila pedagog Lenjingradske državne koreografske škole koja sada nosi njeno ime. Klasičan balet je glavni predmet i zastupljen je u sva 4 razreda naše škole. Pored njega, u različitim razredima, tu su još i predmeti Primjenjena gimnastika, Društveni ples, Savremena igra, Repertoar klasičnog baleta i slično. Posebno bih izdvojila predmet Kulturna geografija baleta koji predaje naša direktorica, profesorica Aleksandra Srdić. Na tom predmetu se učenice već u prvom razredu imaju priliku upoznati sa raznim aspektima baleta. Već sam napomenula da na našim prostorima nemamo priliku često se susretati sa baletom, tako da na časovima Kulturne geografije baleta mogu da gledaju baletske predstave, razgovaraju o nastanku i razvoju baleta u svijetu, uče praktične stvari vezane za balet, nastavu i predstave. Nastava je organizovana po smjenama, svaki učenik u našu školu dolazi u suprotnu smjenu od redovne osnovne škole.
Lola: Kakva su Vaša iskustva kao dugogodišnjeg plesača? Šta je ono što Vas veže za ples a što danas kroz trenerski rad pokušavate prenijeti na buduće generacije?
Ana: Ja sam se kao plesač najviše ostvarila kroz takmičenja kod nas u zemlji i van granica. Jer, kod nas plesna scena nije bila toliko razvijena i nije nudila puno mogućnosti. Na sreću, 2009. mi se pružila prilika da zaigram na daskama koje život znače u predstavi Narodnog pozorišta RS „Zvijezda je rođena“. Saznala sam da će se u pozorištu održati audicija za plesače i glumce i odmah sam znala da moram probati. Išla sam čak i na časove pjevanja jer smo na audiciji trebali i pjevati. Prošla sam. To je bilo divno i poučno iskustvo. Kako sam proces rada na predstavi, tako i svako izvođenje i gostovanje.
Ja sam odabrala da ples ostane moj poziv, iako sam završila fakultet koji apsolutno nema nikakve veze sa plesom. Ali ples i rad sa djecom me ispunjava. I sretna sam jer mogu da radim ono što volim. Svoje plesače želim naučiti da ništa nije nemoguće, ali ni da ne može da bude odmah i sad. Za svaki cilj koji zacrtaju treba dosta truda, rada, reda i discipline. Današnji način života i vaspitanja dosta utiče na djecu. Svi bi sve i sad. A za bilo kakvo znanje i uspjeh je potrebno vrijeme. Strpljenje. Žuri polako.
Lola: Kako je raditi sa najmlađim kategorijama? Da li je lakše „oblikovati“ plesača ispočetka, ili je bolje kada postoji neko prethodno iskustvo?
Ana: Svaki uzrast je priča za sebe i svako traži posebnu vrstu pažnje. Rad sa najmlađima je najslađi, mada oni uvijek traže vašu potpunu pažnju i koncentraciju, prisutnost. Ali zato me uvijek nagrade svojom pozitivnom energijom i osmjesima. Sigurno je lakše „oblikovati“ plesača ispočetka, jer kad radite skupa od malih nogu, sazrijevate zajedno, poznajete se i mnogo lakše sarađujete. Trudim se uvijek da svakom plesaču pristupim lično, da doprem do njih, a za to je potrebno dobro ih poznavati.
Lola: Koji su to projekti koje je Prva baletska škola realizovala do sada?
Ana: Baletska škola iza sebe ima tek 4 godine postojanja, ali smo za to vrijeme samostalno izveli dvije baletske predstave (Kopelija 2017. i Pepeljuga 2018.), zatim niz Javnih časova u Banskom dvoru i edukativne radionice u osnovnim školama. Takođe, nastupali smo prije Ruskog carskog baleta kada su gostovali u dvorani Borik, zatim na Sajmu porodice i nekoliko godina i na Svečanoj akademije obilježavanja školske slave Sveti Sava u Banskom dvoru. Na baletske predstave smo posebno ponosni jer su u potpunosti „domaći proizvod“. Naše učenice su igrale sve uloge u oba baleta, a nastavnice su radile koreografije i adaptaciju.
Takođe, imamo dobru saradnju sa baletskom školom Lujo Davičo iz Beograda. Vodili smo naše učenice da vide njihovu školu i predstavu, a njihovi nastavnici su dolazili kod nas držati nastavu kao gostujući profesori.
Tokom školovanja, koliko nam obaveze oko nastave i predstava dozvoljavaju, odemo i na takmičenja u klasičnom baletu. Možemo se pohvaliti sa dva 4. mjesta osvojena u kategoriji solo (Darija Vilvok) i duo (Darija Vilvok i Iva Savić) u Evropskom prvenstvu održanog 2016. godine u Poljskoj.
Lola: Kakvi su dalji planovi?
Ana: Naši trenutni planovi za prvo polugodište jeste još jedan Javni čas, gdje će učenice prezentovati kako izgleda jedan čas baleta u našoj školi. Dalje, pred kraj prvog polugodišta ćemo opet izvesti baletsku predstavu Pepeljuga, čija premijera je bila u junu ove godine. Takođe, planiramo i jednodnevni izlet svih razreda. Naša škola svake godine vodi učenice na ekskurzije gdje uvijek gledamo neku baletsku predstavu i ostale znamenitosti grada u kojem se nalazimo. Ekskurzije su izuzetno edukativnog karaktera jer učenice nemaju priliku redovno da gledaju baletske predstave. Jedne godine kada smo išli u Sarajevo, domaćini su nas proveli kroz cijelo pozorište i mogli smo da gledamo igrače kako se pripremaju za predstavu. Drugi put, u Beogradu, smo išli u posjetu baletskoj školi Lujo Davičo gdje smo gledali njihovu redovnu nastavu u nižoj i srednjoj baletskoj školi. Sve su to jedinstvena iskustva koja djeci puno znače.
Lola: Ima li u Banjaluci i u BiH publike za ovu vrstu umjetnosti?
Ana: Mislim da ima. Ne puno, ali ima. U cijeloj zemlji, a i u našem gradu, postoji mnogo plesnih klubova i studija, a samim tim i mladih ljudi i njihovih roditelja koji vole ples. Ali opet, publika je nešto na čemu može da se radi, edukuje, proširuje. Moje mišljenje je da treba krenuti od malih nogu, vrtića i osnovnih škola. Naša djeca svakodnevno nemaju priliku da se upoznaju sa plesom, pogotovo klasičnim baletom. U našim pozorištima rijetko kada možete vidjeti baletsku predstavu. Ali to je nešto na čemu može da se radi i da se razvija.
Lola: Koje su koristi od bavljenja plesom?
Koristi su mnogobrojne. Prvenstveno, zdravstvene prednosti. U današnje vrijeme, kada se ne krećemo ni blizu onoliko koliko bi trebalo, svakako je preporučljivo baviti se nekom fizičkom aktivnošću. U svim vrstama plesa, a u baletu naročito, za pripremu tijela je potrebno raditi vježbe i jačati mišiće koji drže naše tijelo u pravilnom stavu. Poboljšavaju se morfološke karakteristike i opšta fizička pripremljenost tijela. Zatim, jako važan faktor je socijalizacija. Dalje, baveći se baletom, svaki dan tjerate sami sebe da pobjedite sebe, da prevaziđete ono „danas mi je teško, odmoriću“. I kad pobjedite sebe, osjećate veliko zadovoljstvo koje ne zaboravljate. I onda kada vam sutra u životu bude teško, sjetite se toga i „gurate“ do kraja. Djeca kroz balet razvijaju osjećaj za estetiku i ljubav prema muzici. Kroz svakodnevnu nastavu, zatim nastupe, koncerte i predstave, postaju samostalnija i odgovornija, te im se razvija osjećaj sigurnosti u sebe i svoje mogućnosti.
Biću slobodna da balet preporučim svima onim koji plesom žele da se bave profesionalno jer je balet osnova za sve druge plesne stilove, a svakako i sastavni dio prijemnog ispita svih plesnih akademija u svijetu. Posebno smo ponosni na učenicu Škole i člana PK ”Gemma” Teodoru Radivojević, koja je upisala Codarts akademiju u Roterdamu i primljena je zajedno sa 10 vršnjaka iz cijelog svijeta. Naša učenica Darija Vilvok je poseban talenat, koji je prepoznat prilikom svakog nastupa. Ona je boravila u ljetnoj školi baleta u Filadelfiji, SAD i priprema se da nastavi školovanje u Baletskoj školi u Budimpešti. O tome koliko se radi i kako se usvaja gradivo, govori činjenica da je njen nivo znanja na nivou 2. razreda srednje baletske škole.
Lola: Poruka za sve one koji bi da se bave baletom, ali i drugim plesnim stilovima.
Ana: Ako volite balet i ples, ne čekajte, ma koliko godina imali. Neko želi da se bavi plesom profesionalno, neko samo želi da igra.. šta god da je u pitanju, krenite odmah. Jer u trenucima igre, svijet je vaš. Zašto propustiti takav osjećaj?
