Nedavno sam krenula u potragu za filmom koji će se uklopiti u sve ovo navedeno. Naletjela sam na “Brad's Status” i odlučila da je to to.
Nisam bila svjesna u što se upuštam, jer filmovima ne volim gledati trailere. Biram ih po osjećaju, pa se znam nagledati svega. Htjela sam nešto opuštajuće, a dobila sam vožnju kroz aleju svih emocija. Nakon svega, otišla sam spavati naživcirana, no to ne znači da je film o kojem ću pisati loš.
Priča je ovo o životu, statusu, novcu i najgorem od svih grijeha – zavisti.
Brad je sretno oženjen čovjek, otac je tinejdžera koji se sprema napraviti jedan od najvećih životnih koraka – upisati fakultet. Brad svog sina prati u obilasku fakulteta, odlazi s njim na putovanje koje nikada neće zaboraviti. Baš u to vrijeme, počinje mu se događati da noću ne spava. Ono što ga mori ne nalazi se u snovima, nalazi se u životima drugih ljudi, ljudi koje je nekada nazivao prijateljima. Ti su mu ljudi sada potpuni stranci koje viđa na TV-u, o kojima čita u novostima i čija lica sreće na naslovnicama časopisa.
Brad kreće na putovanje sa zavišću, a u sve se to upliće mašta koja mu daje jasne prizore života njegovih nekadašnjih prijatelja u čije se uloge nerijetko stavlja. Brad će tako zamišljati kako oni putuju privatnim avionima, ispijaju šampanjce i ljubuju s djevojkama 15 godina mlađima od sebe, a ponekad će maštati da sve to umjesto njih proživljava on.
Jedno sam vrijeme bila jako zbunjena. Događaju li se svim 40-godišnjacima ovakve stvari? Imaju li svi taj životni trenutak kad ne mogu spavati od zavisti i nezadovoljstva? Što mu fali? Ima predivnu ženu, dijete koje će vrlo brzo upisati jedan od najboljih svjetskih fakulteta, kuću koja te tjera da se osjećaš ugodno i dobro, radi posao o kojem je maštao kao student i dobar je u tome.
Dođemo li svi do tog trenutka kada želimo više novaca, više slobode, mlađe partnere i život koji nije naš?
Vrlo brzo sam zbunjenost zamijenila ljutnjom. Bila sam ljuta na njega. Uvijek se ljutim na ljude koji su zavidni, a koji ne vide što i koliko imaju. Ne shvaćam ni zavidne ljude koji se nikada ne bi potrudili napraviti nešto sa svojim životom. To ovdje nije bio slučaj. Brad je ostvario svoj san, no iako je njegov san davno prešao u javu, nikada nije kasno započeti ostvarivati novi.
Zavist sam zadnji puta osjetila kada sam bila dijete. Htjela sam imati nešto što imaju moji prijatelji, susjedi ili poznanici, nešto što ja nikako nisam mogla imati. Znalo mi se i događati da se uhvatim kako govorim: “Joj, pa blago se njima!” i to u godinama kada sam već mogla raditi na tome da te stvari imam i ja. No, dugi niz godina nisam radila ništa. U tim trenucima nisam kukala ni sebi, a ni drugima. Nisam nikada bila zavidna što neki moji poznanici rade poslove koje vole i žele. Ja sam imala “pametnijeg” posla.
Klošarila sam, družila se s pogrešnim ljudima, gurala svoje probleme pod tepih, ali nikada (BAŠ NIKADA) nisam zavidjela.
Kada sam došla do stadija kada niti jedan dan u tjednu nije mogao proći bez suza, uz pomoć prijatelja shvatila sam da tratim svoj život ni na što. Odlučila sam se pokrenuti. Pisala sam. Pisala sam i kad nisam htjela – pisala sam rečenice koje su mi se gadile, pa sam ih brisala. Plakala sam i bila ljuta na sebe. Nikada nisam bila ljuta na druge. Odlazila sam u duge šetnje prirodom. Polako sam počela shvaćati tko sam i što želim. Radila sam. Nekih dana nisam radila ništa osim razmišljanja. Razmišljala sam o onome što želim dostići i stizala sam tamo – polako, ali sigurno.
Zbog toga sam bila ljuta. Zbog toga nisam shvaćala ljude koji zavide, a ne rade ništa. Nisam shvaćala ni ljude koji zavide, a imaju dosta.
Shvaćala sam one koji su ipak odlučili da žele više od “dosta”. Shvaćala sam one koji su, nakon što to odluče, počeli raditi na tome da dosta postane više.
Ovaj me film natjerao da razmislim još jednom. Natjerao me da se osvrnem oko sebe – da pogledam u sve ono što sam stvorila i ono što nisam, a što želim. Iako me Brad užasno živcirao, natjerao me da mislim o stvarima o kojima treba. Mislim da bi svatko trebao pogledati ovaj film.
Ben Stiller je još jednom briljirao. Obožavam ga u filmovima u kojima glumi pomalo ogorčene sredovječne frajere koji još uvijek nisu sigurni što žele sa svojim životom. Savjetujem vam da pođete u šetnju kroz njegove misli, a ako ipak odbijete pogledati ovaj film, zapitajte se što možete učiniti sa svojim životom dok još nije kasno.
