Budimpešta je predivan grad, poznat po prekrasnim tvrđavama, mostovima, ukusnoj hrani i muzičkom festivalu Sziget. No, postoji još nešto što mađarsku metropolu čini posebnom i zanimljivom, kako za turiste, tako i za njene stanovnike, a to je dječija željeznica. Pruga u Budimpešti je jedna od najdužih i najbržih na svijetu i njome u potpunosti upravljaju djeca!
Na zapadnoj periferiji glavnog grada Mađarske nalazi se škola Gyermekvasútas Otthon, na prvi pogled ista kao i sve druge – učionice su prepune đaka, a zidove hodnika krase dječiji crteži. No, pogledate li malo bliže vidjećete nešto neobično – udžbenici iz kojih djeca uče nisu vezani za matematiku, strani jezik, hemiju ili neki drugi predmet. Knjige na njihovim stolovima noze oznaku mađarske državne željeznice “MÁV START Zrt”. Na zidu kod table stoji poster na kojem je crtežima objašnjena bezbjedonosna procedura za slučajeve kada jelen ili jež stoji na pruzi. Tu je i šematski plan ozbiljne igračke zvane lokomotiva koja na liniji 7 svakog dana putuje preko Buda Hills do Széchenyi Hill brzinom od 20 km/h.
“Ljudima je često čudno kada saznaju da su djeca od deset do 16 godina šefovi stanica, ali to nije jedino što oni rade”, objašnjava Balázs Sáringer, dvadesetogodišnji supervizor ove neobične škole. “Oni najavljuju putnike, kontrolišu signale i prodaju karte. Jedino ne voze vozove.”
Iako se ljudi začude kada vide djecu u uniformama mađarske željeznice, sredinom prošlog vijeka to nije bilo ništa neobično. Ideja je potekla iz bivšeg SSSR – a kada je 1932. godine u Parku Gorky u Moskvi pokrenuta prva dječija željeznica. Prije raspada Sovjetskog Saveza i narednih šest decenija u Istočnoj Evropi bile su 52 takve željeznice. Građene su sa idejom da se u tinejdžerima probudi osjećaj drugarstva i discipline. I premda su mnoge zatvorene pruga “MÁV START Zrt” u Budimpešti postoji i dalje. Zašto? Razlog je jednostavan; ljudi iz željeznice vjeruju da je ova pruga izuzetno važna za obrazovanje djece, a bonus predstavlja i to što se stvara nova generacija radnika. Prilikom izbora djece koja će nositi uniforme mađarske željeznice gledaju se njihove ocjene, a takođe prolaze i kroz intenzivni šestomjesečni trening.
Radni dan malih šefova stanica i konduktera počinje prozivkom tačno u 08:00 u dvorištu škole Gyermekvasútas Otthon. Pregledavaju se uniforme, popravljaju se košulje koje su se malo izvukle iz pantalona i cipele se još jednom na brzinu obrišu od nogavice. Mali radnici željeznice tada marširaju do jarbola sa mađarskom zastavom i pjevaju dok se njena trobojnica vijori na povjetarcu . Za vrijeme ceremonije, supervizor Sáringer daje radni raspored svakom djetetu i tada svi kreću prema vozu koji će ih odvesti u još jedan novi radni dan.
Četrnaestogodišnji Mihály Cserjegi već tri godine radi na željeznici i otkriva zašto je poželio da vozovi postanu njegova svakodnevnica.
“Moj otac je u mladosti radio ovdje i ja sam htio da pođem njegovim stopama. Nisam se odlučio na to kako bih se riješio škole, stvarno”, objašnjava ovaj simpatični tinejdžer, a njegov kolega jedanaestogodišnji Jazmin Hayek priznaje da mu je rad na željeznici pomogao da postane bolji đak.
“Najveći problem u školi mi je bila matematika. Otkad radim na željeznici ocjene su mi mnogo bolje, i to ne samo iz matematike”, sa osmijehom na licu priča maleni Jazmin. I zaista, dok naplaćuje karte on vježba svoje znanje matematike. Sa putnicima svi mali željezničari razgovaraju isključivo na engleskom jeziku i svaki dan ga govore sve bolje i bolje.
Zato, kada posjetite Budimpeštu, obavezno se uputite na jednu vožnju na liniji 7 kako biste iz prve ruke vidjeli ove divne mlade ljude i uživali u njihovoj predanosti poslu. Sigurno je da će vam to biti jedno od putovanja koje će vam dugo ostati u sjećanju.
