Košarkaški klub invalida “Vrbas”
Prije 16 godina u etno bifeu “Medo”, u banjalučkom naselju Starčevica, osnovan je košarkaški klub invalida “Vrbas”. Cijela priča je nastala iz potrebe da se, kako nam je objasnila članica kluba Biljana Nedić, osobe sa invaliditetom kroz sport socijalizuju, osjete vrijednim i dostojnim, te rehabilituju i smanje mogućnost raznih ovisnosti i psihičkih bolesti. Osnivači su bili predsjednik kluba Marinko Umičević, zamjenik predsjednika Luka Jeličić, njegov vjerni prijatelj i asistent Slavko Šimić i doživotni kapiten Goran Krsmanović, koji je poslije kratke i teške bolesti preminuo 2008. godine. Na samim počecima, “Vrbas” je dobio podršku i slavnog košarkaša Vlade Divca, a imaju i odličnu saradnju sa Zavodom za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju “Dr Miroslav Zotović” u Banjaluci. Ekipa ovog košarkaškog kluba osvojila je četiri titule regionalne NLB lige, tri puta su bili pobjednici lige BiH, a deset puta šampioni Republike Srpske. Osvojili su i Kup BiH i ocijenjeni su kao jedni od najboljih organizatora Čelendž kupa.
Klub “Vrbas” trenutno broji oko 20 članova, a Biljana ističe da je košarka u kolicima veoma dinamičan, brz i zahtjevan sport. Osobe sa invaliditetom osjećaju više slobode u kretanju, moć i snagu, vrijednost i poštovanje. Na terenu može da zaigra svako ko želi, bilo da ima neki invaliditet ili ne. Djeca takođe mogu da treniraju i nastupaju u klubu u, kako Biljana kaže, nekim razumnim godinama. I upravo su najmlađi članovi oni koji ostavljaju najveći utisak zato što su otvoreni, iskreni, znatiželjni, neposredni i najlakše napreduju.
Jedan od od najvećih problema sa kojima se ovaj klub susreće definitivno je nabavka sportskih kolica po mjeri korisnika. Ona mogu da se polome tokom jedne utakmice, a nova koštaju minimalno 5.000 KM.
Košarkaški klub invalida “Vrbas” često podržava humanitarne akcije. Prikupljaju novac za bolesnu djecu, za vrijeme katastrofalnih poplava 2014. godine skupili su i dijelili pomoć osobama sa invaliditetom. Na njihove utakmice često dolaze mališani iz Doma za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja “Rada Vranješević” i Udruženja “Dajte nam šansu-Zvjezdice” za koje oni uvijek obezbijede sokiće i sendviče. Nedavno je i sama Biljana privukla veliku pažnju kada je podržala akciju “Pruži korak” udruženja NURDOR za izgradnju novog hemato-onkološkog odjeljenja u Nišu tako što je putovala od Aleksinca do Niša.
“Nisam spavala 48 sati, imala sam prethodno dvije utakmice u jednom danu, a prije toga još jednu. Prešla sam 1500 kilometara da dođem do Aleksinca i tamo sam zagrlila Tamaru i Bogdana koji su me sačekali. U jednom danu sam prelazila više od 30 kilometara, ali ništa mi nije bilo teško, mislim da se nisam pošteno ni zadihala. Malo mi je u jednom momentu smetao vjetar i to je sve. Kada smo stigli na cilj i kada mi je prišao mali dječak koji se tu liječi i poklonio mi balon, znala sam da je to jedna od boljih stvari koje sam uradila”, priča Biljana.
