Stonoteniski klub za osobe sa invaliditetom “Vrbas”
Prije pet godina gluvonijemi dječak po imenu Vlado Kočić počeo je da trenira stoni tenis kod trenera Jovice Šormaza. Veoma brzo je postao odličan igrač, a Jovica je odlučio da takvu priliku pruži i drugoj djeci i omladini. Sa nekoliko svojih prijatelja u Banjaluci je osnovao Stonoteniski klub za osobe sa invaliditetom “Vrbas” u kojem danas postoje sekcije podijeljene po obliku invalidnih grupacija. Tako stoni tenis u ovom klubu mogu igrati osobe koji ne čuju, osobe sa Downovim sindromom, celebralnom paralizom, paraplegijom, slabovidna i slijepa lica, te amputirci. Najveći fokus je na radu sa djecom i omladinom, mada Jovica naglašava da stoni tenis mogu da igraju svi koji to požele, bez obzira na pol i godine.
“Stoni tenis kao sportski oblik mnogo pruža djetetu ili osobi. Nije fizički težak, nema kontakta, nije sklon povredama za razliku od drugih sportova gdje se one dešavaju svakodnevno. Takođ,e izuzetno dobro reparira psihu osobe, a to je i najbitnije kod savremenog čovjeka u današnjem društvu. Osnovne i najvažnije blagodeti ovog sporta su da se poboljša kvalitet života svakog pojedinca da bi bio korisniji u porodici, na poslu i u društvenoj zajednici”, naglašava Jovica.
U klubu rade stručni sertifikovani treneri, pedagozi, psiholozi, socijalni radnici, ekonomisti, pravnici, fizioterapeuti, sportski treneri, doktori medicine, a svi oni brinu o tome da igrači imaju najbolje uslove za bavljenje stonim tenisom. Koliko je to tačno svjedoči i činjenica da su treneri naučili osnove znakovnog jezika kako bi mogli komunicirati sa gluvonijemim osobama. Trenutno u stonoteniskom klubu “Vrbas” ima oko 100 članova. Njihovi sportski uspjesi su mnogobrojni, a samo su tokom 2017. godine osvojili 17 pehara i 45 medalja.
Koncept samog treninga pravi trenerski tim u dogovoru sa stručnim klupskim savjetnim timom. Kada, kako i koliko osoba može da trenira zavisi od, kako Jovica kaže, stepena invaliditeta. Da bi im se omogućilo igranje stonog tenisa, uprava kluba je obezbjedila svu potrebnu opremu – stolove, mrežice, rekete, loptice, dva robota, semafore i ringove, kao i trenerke, dresove i majice. Ono što im je još uvijek potrebno je nekoliko sportskih invalidskih kolica namijenjenih za igranje stonog tenisa. Pored toga, jedan od najvećih problema sa kojim se suočavaju je i to što nemaju adekvatnu salu za treninge, ali se nadaju da će se i to uskoro riješiti. Osim treninga, klub je organizovao i regionalno prvenstvo Grada Banjaluka za gluve osobe. Tada su članovi ovog stonoteniskog kluba osvojili prva četiri mjesta i 15 medalja od ukupno 16. Jovica ističe da planiraju organizovati takmičenja za sve grupacije, i to ne samo na regionalnom, već i na republičkom, državnom, a možda jednog dana i međunarodnom nivou. No, sve to će sačekati dok ne naprave svoju salu i ne stvore dobre uslove za osobe sa invaliditetom.
Koliko je važno da se osobe sa invaliditetom bave sportom i na taj način budu srećniji govori i priča o Bojani Vukotić, članici stonoteniskog kluba “Vrbas”. Na Jovičin nagovor, počela je da se bavi stonim tenisom iako je mislila da je to nemoguće zato što ima kvadriparezu. No, nije željela da odustane. Vrijedno je trenirala i toliko je napredovala da je učestvovala na četiri međunarodna takmičenja i svaki put je osvojila priznanja i medalje! Danas je, kako Jovica kaže, šampionka i najbolja takmičarka u stonom tenisu za osobe sa invaliditetom u BiH.
