Ako odlučim da te nečim usrećim, šta bi to bilo?
Mnogo slatkiša ušuškanih ljubavlju, upakovanih u kutiju, umotanu u ukrasni papir. Na poklopcu bi, razumije se, bila velika mašna.
A to već postoji i zove se „Kutija sreće“! Usreći me!
U dalekom Londonu živi Radojka Šeatović. Tamo je pronašla dom i sreću nakon što je prestala da radi kao stjuaredesa u „Quatar Airwaysu“. Već nekoliko godina ona i njena kćerka, zahvaljujući humanitarnoj organizaciji u njihovom gradu, pakuju i šalju „kutije sreće“ širom svijeta. Prošle godine obradovale su djecu iz Sirije, a cijelu akciju ovjekovječila je kamera BBC-a.
„Djeca na ’kutije sreće’ reaguju različito. Neki se rasplaču od sreće, a neki samo stidljivo kažu – hvala. Važno je samo jedno – da im bar malo uljepšamo dane“, priča Radojka.
Kako se korijeni ne zaboravljaju, tako je ova mlada žena, uz pomoć prijateljice Jelene Čvoro, odlučila da usreći i djecu iz rodne BiH. Za novogodišnje praznike. Na njihovoj Fejsbuk stranici „Kutija sreće“ pokrenule su akciju.
Već nekoliko godina ona i njena kćerka, zahvaljujući humanitarnoj organizaciji u njihovom gradu, pakuju i šalju „kutije sreće“ širom svijeta. Prošle godine obradovale su djecu iz Sirije, a cijelu akciju ovjekovječila je kamera BBC-a.
„Ideja je da se stara kutija od cipela pretvori u ’kutiju sreće’, gdje bi svako ko želi da učestvuje u akciji kupio slatkiše, igračku i odjevni predmet te stavio u kutiju, zapakovao kao poklon i napisao na kutiji pol i uzrast djeteta kojem je kutija namijenjena. Želimo da obradujemo ugrožene mališane, djecu sa posebnim potrebama i djecu koja leže u bolnici na Pedijatrijskom odjeljenju Univerzitetskog kliničkog centra RS“, otkriva Radojka.
Jelena, kaže Radojka, daje i srce i dušu da se u cijelu priču uključi što više ljudi kako bismo na kraju dobili i mnogo “kutija sreće”. Za mnogo osmijeha.
„Ljudi se polako odazivaju. Zasad imamo pedesetak kutija i, naravno, potrebno nam je još. Kutije skupljamo u Gradišci, Banjaluci, i na Palama. U Gradišci se kutije mogu predati u bjuti salonu ’La Femme’ kod Dajane Grbić. Za Banjaluku je zadužena Jelena, a za Pale Zorica Čvoro u restoranu ’Zavičaj’. Akcija za nikoljdanske kutije sreće traje do 17. decembra, a za Novu godinu i Božić do 27. decembra“, kaže Radojka.
Ideja je da se stara kutija od cipela pretvori u “kutiju sreće”, gdje bi svako ko želi da učestvuje u akciji kupio slatkiše, igračku i odjevni predmet te stavio u kutiju, zapakovao kao poklon i napisao na kutiji pol i uzrast djeteta kojem je kutija namijenjena.
Njena Fejsbuk porodica sada broji oko 1.200 članova, ali bi Radojka voljela da za njenu ideju čuju i drugi ljudi koji bi željeli da se uključe. Jer, “kutija sreće” je sitnica, ali mnogo znači.
„Dobile smo odobrenje od načelnika Pedijatrije Stojislava Konjevića da kutije podijelimo djeci koja leže na Paprikovcu, zatim smo bile na sastanku sa Nadom Grahovac, ombudsmanom za dječja prava, i ona nas je uputila na samohrane roditelje u Banjaluci pa ćemo i njihovoj djeci podijeliti ’kutije sreće’. Plan je i da kutije stignu i na adresu organizacije ’Gnijezdo’ u Gradišci, koja radi sa djecom bez roditelja, duševno bolesnim roditeljima i onima koji su preživjeli nasilje u porodici. Sve zavisi od odziva humanih ljudi. Čekamo odobrenje načelnika pedijatrijske klinike u Gradišci da kutije stignu i tamo“, priča Radojka.
„Ljudi se polako odazivaju. Kutije skupljamo u Gradišci, Banjaluci, i na Palama. U Gradišci se kutije mogu predati u bjuti salonu ’La Femme’ kod Dajane Grbić. Za Banjaluku je zadužena Jelena, a za Pale Zorica Čvoro u restoranu ’Zavičaj’. Akcija za nikoljdanske kutije sreće traje do 17. decembra, a za Novu godinu i Božić do 27. decembra“, kaže Radojka.
„Kutija sreće“ za vas je mala, tek trideset i neki broj cipela. Za nekoga ta kutija je osmijeh, sreća, slavlje, suza radosnica, znak pažnje, znak da nisi sam… Napunite svoje kutije slatkišima, igračkama i garderobom i javite se „Kutiji sreće“. Vidjećete, radost je kada dajete, još veća ako tim davanjem usrećite neko malo biće.
