Premda će se na našem govornom području mnogo češće upotrijebiti izraz “kao žensko” nego “kao cura”, biće da zaista nema svijeta, a ni planete gdje ne može stići barem prizvuk negativne konotacije za ponašanje vlasnice jedne vagine.
Pejorativna vrijednost sintagme “ko žensko” ima dubok korijen u decidno postavljenim rodnim ulogama polova, vijekovima njegovanim i opšte podojenim od strane kvazi-demokratskih društava.
Ona ima da vodu nosi, a on će da kosi.
Ona ima da rađa, a on će da brani.
Ona ima da djecu vaspita, a on će hranu na astal da pozicionira.
Ona ima, u suštini, da djeluje u polju bioloških potencijala svoje vagine, a on u kosmosu natprirodnih moći svog penisa. U pozorištu rodne neravnopravnosti, uloge polova se prilagođavaju scenografiji socioloških, kulturoloških i političkih dramskih komada. Ipak, kad zavjesa padne, sve žene u ulozi žene od publike dobiju samo jedan, ali vrijedan, komentar na performans.
Ali, ako čovjek (i žena je čovjek – skanadalozno otkriće) nešto dublje promisli o ovom komentaru, kako i, pobogu, zašto je to uopšte uvreda? Zašto – to se zapravo i da shvatiti.
Stavimo li sada generalizaciju opasnih namjera zajedno sa svim kreativnim izlivima stereotipnih mozgova, kako je zaista sramota biti žensko biće i ponašati se kao takvo?
Zato što su žene građanke drugog reda? Zato što su žene ekonomske ropkinje? Zato što su žene i dalje manje plaćenje od sebi kvazi-jednakih muškaraca? Zato što je ženama mjesto u kuhinji, a ne na vodećim pozicijima? Zato što je ona kriva što je živa, i to živa kao žensko?
Kao cura neka?
Sjećate li se možda kampanje #LikeAGirl?
Iz 2014. godine je. Ako i ne, link vam sljeduje.
https://www.youtube.com/watch?v=XjJQBjWYDTs
Preko 60 miliona pregleda za brend “Always” je suštinski značilo samo jedno – marketinški tim je časno i pošteno odradio svoj posao. Ali, za nemali broj djevojčica kojima je prva menstruacija taman potekla, značilo je nešto sasvim drugo. I daleko bitnije od marketing satisfakcije.
Promjenu percepcije stvari. Ove ženske stvari, jelte.
Prihvatanje biološke činjenice da si cura.
I da se, kao takva, ponosno i slobodno možeš ponašati kao jedna.
Zvuči revolucionarno, zar ne?
Ne bi ovo uopšte trebalo da bude sporna tema u 21. vijeku, ali ne bi trebalo ni da se muškarci užasavaju uložaka, a ni “Always” da prikazuje menstruaciju kao putešestvije u čarobni svijet poljana i neponovljivih prilika, pa vidi šta se i radi na estradi.
Ipak, i na sreću, “Always” nije jedino ime kojem je palo na pamet da je raditi stvari kao cura skroz okej. Naprotiv, ideju slavljenja koncepta “kao cura” su objeručke prihvatili mnogi kojima se živi u svijetu gdje je jednako okej biti kako cura, tako i curan. Ovaj, momak.
Ilustratorka i gejmerka Karolina Porfir je kreirala cijelu seriju koja slavi borbu cura, odnosno cure koje se biju sa stereotipima kao prave cure. Tema njenih “pinktastičnih” ilustracija su snažni ženski likovi iz filmova, serija, stripova i igrica popularne kulture, likovi koje, na kraju dana, niko ne mora da spasi, jer one to, kao prave cure, mogu komotno i same. Za razliku od princeza na zrnu graška, one nisu osmišljene kao jednodimenzionalne, nego kao cjelovite ličnosti sa stavovima, uvjerenjima i principima. One su ikone koje postoje samo na ekranu ili papiru, ali bude stvarnu nadu za sve cure kojima je dozlogrdilo da “curevitost” u njima bude njihova slabost.
Biti cura.
Biti se kao cura.
Boriti se kao cura.
To nije uvreda. To je kompliment.
To nije slabost.
To je snaga.
U potpisu,
jedna Cura
