Šalter.
Red.
Vrućna.
Pogled ti bezizražajno luta. Ovo je jedna od situacija kad možeš da posmatraš ljude oko sebe- ljude strane, daleke i da zamišljaš razne scenarije po kojima se odigravaju njihovi životi. Negdje si pročitala da su to profili. Tvoj profil: srećno udata, imaš dijete, razmišljaš o još jednom… nisi sigurna. Treba kupiti kore za pitu.
Da se vratimo na profil: srećno udata, dijete, pita, posao, umorna, ustala rano ujutru, neće odmarati ni ovaj vikend, trideset godina, lijepa, mlada, žena.
Ne smiješ zaboraviti da kupiš kore za pitu. Ne voliš pitu.
A profil? Zar ne bi trebalo da ide obrnutim redom? Žena, dijete, srećno udata? Ne! Udata. Treba napraviti pitu. Opet.
Na šalteru još nisu počeli s radom. Sparno je. Ispred tebe je djevojka iz komšiluka – iz crvenog solitera. Simpatična, lijepo vaspitana djevojka. Mladić koji je bio ispred nje se, par rečenica kasnije, pomjerio do nje. Za nju je to samo poklanjanje pažnje. I za njega.
On se nada da će svojim šalama pridobiti makar krajičak njenog pogleda. Iz tvog ugla sve izgleda jednostavno – dvoje mladih koji se jedno drugom dopadaju. On joj upućuje komplimente. Govor tijela im je usklađen. Kao da su uvježbavali pokrete za ovaj trenutak. Slučajno doticanje njenog ramena- na onom dijelu gdje počinje vrat… ona zaista ima nježnu, mekanu kožu.
Odjednom, pravi se malo veći razmak između njih. On joj daje malo prostora da joj nedostaje njegova blizina.
Razmišljaš o strujama. Da li ikad nestanu? Kupićeš novu kremu.
Po dolasku kući, mijenjaš koncepciju dosadne večere u romantičnu večeru. Ti i on ćete pričati o svemu. Nadoknadićete dane koje ste propustili. On se više neće osjećati zapostavljenim. Izbjegavaćeš priču o problemima na poslu, stresu i napetosti. Nećeš pominjati račun za struju i školarinu za sina. Noćas ga nećeš koriti zbog njegovih loših navika koje ti ranije nisu smetale. Prisjetićete se vašeg upoznavanja. Zasmijavaćeš ga. Golicaćeš ga. Govorićeš mu da ga voliš. Voljećeš ga.
Izlaziš iz kupatila, mirišljava, puštene, talasaste kose. Stavljaš malo rumenila na obraze. Zastaješ kod ogledala i posmatraš. I dalje si mlada. Ideš do stola za kojim ćete večerati. Posmatraš svijećnjak. Sjećaš se da ste ga zajedno kupili kad ste birali namještaj za stan. Taj kovani, izgravirani svijećnjak za vas je predstavljao simbol nečega što nije moralo biti toliko odlagano još od druge godine braka- računima, brigama, svakodnevnicom punom smoga i sparine. Upravo taj svijećnjak je bio svjedok pogledima koji su se nježno i željno mazili preko trpezarijskog stola. Bio je svjedok razgovorima… razumijevanju. Posle napornog dana bi tonuli u san zagrljeni, maštajući, a jutrom bi se budili svježi, čili- i uz poljubac za „dobro jutro“.
Drago ti je što si se sjetila da je danas prvi dan ostatka tvog života i da svoj ljubavni život više nećeš prepuštati rutini svakodnevnice. Shvatila si da si srećna što nije kasno za promjene na koje si u svom vrtlogu briga zanemarila.
Sve je spremno. On može doći svakog časa. Sigurno je umoran, ali znaš da bi ga ovakvo iznenađenje oduševilo. Jednu za drugom, pališ svijeće na svijećnjaku, ni ne sluteći da na šestom spratu crvenog solitera, u stanu broj šezdset i šest – On gasi mirišljave svijeće. Razdragan…nasmijan… umoran od kandži jednoličnih dana bez razgovora. Ne osjeća grižu savjesti. Sve se čini jednostavnim u društvu bezbrižnog anđela.
Novi je dan. Ideš na posao. Srela si Ga na vašoj kapiji. Uputio ti je bezizražajan pogled. Žuriš da zauzmeš mjesto u autobusu. Sparno je
Jedno dijete, posao, umorna… udata.
Treba kupiti kore za pitu.