Tradicionalisti protiv zakona koji štiti žene od nasilja
U Republici Srpskoj je prošle godine polovina ubistava desila unutar porodice. Život je izgubilo sedam žena.
Ubili su ih muškarci- muževi, sinovi, unuci.
Kažu tako u MUP-u: „Jednoteško ubistvo vanbračni suprug je ubio vanbračnu suprugu, tri ubistva u kojima je suprug ubio suprugu, sin majku i unuk baku, dva ubistva u kojima su počinioci potom izvršili samoubistvo – u jednom slučaju je sin ubio majku, a u drugom jedna osoba ubila majku i sestru“.
Prošle godine su i sve sigurne kuće u Republici Srpskoj bile pune. Pune su i danas. U njima su takođe žene koje su pobjegle od muškaraca iz svoje porodice.
Svaki dan zvoni i SOS telefon 1264 za područje RS– tri do četiri poziva dnevno, mjesečno je to i 120 puta, a godišnje više od 1.200 poziva za pomoć. Opet zovu žene koje strahuju za svoj život i život svoje djece, opet od muškaraca iz svoje porodice.
I onda Vlada RS naprosto i bez ikakvog obrazloženja odluči iz procedure povući Prijedlog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama koji je u nacrtu jednoglasno usvojen u NSRS.
Iz Ministarstva porodice omladine i sporta RS, za BUKU kažu kako je nacrt Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama usvojen je jednoglasno na šestoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, održanoj 2. i 3. novembra 2023. godine.
“Nakon što su se u javnosti pojavile određene nedoumice u vezi sa ovim Nacrtom, Ministarstvo porodice, omladine i sporta je organizovalo okrugle stolove u Doboju, Prijedoru, Banjaluci, Trebinju i Bijeljini kako bismo dali priliku svim građanima i organizacijama da iznesu svoje mišljenje.
Nakon održanih okruglih stolova, Ministarstvo je informisalo Vladu Republike Srpske o svim stavovima i mišljenjima. S obzirom na to da je riječ o izuzetno značajnoj temi u društvu, na koji način će se dalje raditi na ovom zakonskom rješenju odlučiće Vlada Republike Srpske. Napominjemo da Republika Srpska ima Zakon o zaštiti od nasilja u porodici („Službeni glasnik Republike Srpske’’, broj 102/12, 108/13, 82/15 i 84/19) koji je na snazi i koji je jasno propisao da je nasilje u porodici krivično djelo za koje su propisane kazne Krivičnim zakonikom Republike Srpske. Dakle, ne postoji nikakav pravni vakuum u procesu donošenja novog zakona na osnovu kojeg bi se moglo reći da je moguće počiniti krivično djelo nasilja u porodici i proći nekažnjeno” ističe se u odgovoru dostavljenom portalu BUKA.
Svakako će svako buduće zakonsko rješenje kojim će biti tretirana ova oblast biti u najboljem interesu žrtve, kao i do sada, tvrde u Ministarstvu.
Ipak, stopiranje ovoga zakona izazvalo je nevjericu i razočarenje.
Tako Brankica Raković, urednica Lola magazine za BUKU kaže da je neusvajanje ovog zakona doživjela vrlo lično i to ne samo kao aktivistkinja i neko ko priča i razgovara o problemima nasilja u porodici, nego i kao žena i kao majka jedne djevojčice, te joj je samim tim potpuno nejasno koliko je ubijenih i prerebijenih žena dovoljno da ovaj sistem shvati da je ovo epidemija.
Ovo nije problem sa kojim se suočavamo samo mi u Republici Srpskoj i u Bosni i Hercegovini, napominje Raković. Sa nasiljem u porodici i sa femicidom se suočavaju i druge države, ali one se bave tim problemom i nastoje pronaći rješenja.
Takođe voljela bi kaže i da zna šta znači floskula “tradicionalno društvo” i na koji način mrtva žena ugrožava tradicionalnu porodicu.
“Porodica kao takva apsolutno ne postoji bez žene i šta ćemo ako padnu žene, ako ih ne zaštitimo i one nestanu sa lica Zemlje, Republike Srpske, Bosne i Hercegovine? Ko će tada da čini tu tradicionalnu porodicu?
Nadalje, ako je jednoglasno usvojen Nacrt zakona od strane ljudi koji su plaćeni i čiji je posao da se bave time, voljela bih da znam kako je onda moguće da 20 i kusur udruženja, među kojima se nalaze i oni kojima je riječ porodica u naslovu, mogu imati toliki uticaj na ljude koji su tu da donose zakone, da nas štite i da se bave ovom temom. To su neka pitanja koja mene muče”, ističe Raković za BUKU koja je juče poslala emailove na većinu udruženja, od njih 21, obzirom da neka nemaju ni email adresu sa molbom da joj se objasni šta je njima sporno u Zakonu.
“Objašnjenja koja sam našla na njihovim stranicama nisu nešto što me je zadovoljilo, jer ako je problem termin femicid, može se staviti drugi-srpskiji, ukoliko će to zadovoljiti njihove vrijednosti. Meni apsolutno nije važno kako će se zvati. Ja samo želim da se konačno, na neki način sigurnost žene u ovom društvu prepozna i zakonski, jer ovo što sada imamo apsolutno nije dovoljno”, jasna je Raković.
I narodna poslanica Mirni Savić Banjac je zatečena odustajanjem od ovog zakona u situaciji kada imamo sve alarmantnije stanje sa nasiljem u porodici I ubistvima žena.
Institucije su se veoma nedgovorno i neozbiljno postvile, podvlači, iako je svima koji u njima sjede dobro poznato da u sigurnim kućama u BiH boravi 1500 žena sa djecom, koliki je broj ubistava I pokušaja ubistava bio samo prošle godine, te da statitika jasno kaže da tek 30 posto nasilja nad ženama bude prijavljeno, a od toga broja samo u 10 posto slučajeva budu preduzete određene mjere.
O terminu femicid koji je za neke sporan Savić Banjac kaže da sigurno Zakon nisu ni pročitali, jer da jesu jasno bi im bilo da se nije desio nikakav atak na dosadašnju definiciju porodice i mijenjanje roda i pola.
“Nasilje nad žena se mora spriječiti i Zakon se samo tim bavio, a ako je već sporan sam termin femisida neka se stavi neki drugi. Naš prijedlog je bio da se, za početak u zakonodavstvo uvede termin femicid, pa u nekim sljedećim koracima to bude i posebno krivično djelo. Umjesto da idemo ka tome da femicid bude tretiran kao teško ubistvo, mi smo zapeli i kod samog uvođenja termina”, kaže Savić-Banjac za BUKU.
Ujedno ostavlja pitanje efekta i ranije preduzetih mjera: “Tražićemo izvještaj od resornog ministratva koje su mjere urađene do sada i kakav su efekat dalje. Voljela bih da čujemo i koji su rezultati uvođenja eksperimantalnog predmeta humanost i bezbjednost? Da li se djeca od ranog doba uče da imaju nultu stopu tolerancije na nasilje? I najvažnije, da li uopšte imaju namjeru da prave novi zakon ili je sve bila predstava”.
Gorica Ivić, izvršna direktorica Fondacije Udružene žene za BUKU kaže Vlada RS i nadležno ministarstvo što prije treba javno da obrazlože razloge odustajanja i predstave naredne korake koje planira realizovati u kontekstu sprečavanja i suzbijanja nasilja u porodici i nasilja prema ženama u RS, kao što se ista ta Vlada javno očitovala o namjeri da će zakon donijeti prošle godine, nakon brutalnog ubistva u Gradčcu.
Sam Nacrt, kaže Ivić, propisuje skup mjera i unapređuje već postojeće procedure za zaštitu žrtava, posebno u dijelu koji se odnosi na hitne i zaštitne mjere.
„Ovaj potez povlačenja ne znači da se postojeći Zakon koji je na snazi ne treba primjenjivati. Radi žrtava koje trpe nasilje, radi djece koja odrastaju u nasilnim zajednicama i koji stiču utisak da im se ne može pomoći, potrebno je nastaviti sa inistiranjem da se postojeći zakoni unaprijede i da se stvore uslovi za njihovo provođenje. Ti uslovi znače izdvojena sredstava, obučene profesionalce/ke i uspostavljen, precizne procedure institucija, jasan sistem sankcionisanje za neprovođenje zakona i ignorisanje nasilja“, jasna je Ivić.
Povlačenje Prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama iz procedure bez kvalitetnog obrazloženja izazvalo je nevjericu i razočaranje među aktivistima i javnošću. Postavlja se pitanje odgovornosti institucija i njihove ozbiljnosti u suočavanju s ovim problemom, s obzirom na alarmantne statistike i nedovoljne mjere zaštite žrtava nasilja u porodici, a pogotovo žena.
Postojeći zakonski okvir mora biti unaprijeđen, a institucije trebaju osigurati adekvatne resurse, obučeno osoblje i jasne procedure kako bi se zaštitile žene i djeca koji su izloženi nasilju u porodici.