Zbog sve radikalnijih stavova u društvu, ono se militarizira, i sve je okrutnije prema ženama, stranim radnicima, homoseksualcima, kažu stručnjaci. Vlada je zaštitu zlostavljanih žena stavila u zapećak
Supruga, partnerica, prijateljica, kao i majka, sestra – važne su osobe u životu muškarca, ujedno “vlasnice” određene moći nad njima. Partnerice su, pritom, “vlasnice” seksualnog užitka – pojašnjavaju nam psihoanalitičari što, zapravo, psihodinamski, “živi” u glavi počinitelja femicida. Samo je u ovoj godini ubijeno devetnaest žena – jer su žene, to je srž femicida. One su, za ubojice, “neposlušne”, “divlje”, “neukrotive”, jer su odlučile prekinuti vezu, otići, ostaviti muškarce koji su ih smatrali svojim vlasništvom.
Kao što može biti “vlasnica” užitka i sreće, predmet žudnje, žena za takve muškarce može biti i predmet želje da ju on uništi, ubije, pojašnjavaju psihijatri s kojima smo razgovarali. “Ljubav” prema ženi, dodaju, u glavama tih muškaraca postaje maksimalna destrukcija.
Kako pak napominje sociolog Krešimir Krolo, svako obiteljsko odnosno partnersko nasilje ima zajedničku pozadinu – riječ je u najvećoj mjeri o muškarcima počiniteljima koji ženu tretiraju kao materijalnu svojinu.
– I ako im se ne ispuni ono što oni očekuju, događa se najbrutalnije moguće nasilje. Riječ je o još uvijek tradicionalnom patrijarhalnom kodu po kojem je žena muškarčevo vlasništvo, i ako se njihov odnos prekida, svjedočimo brutalnim oblicima nasilja. Društvo smo u kojem muškarac misli da gubi svoju vrijednost ako dođe do prekida, kaže sociolog.
Društvo se militarizira
– Nasilje je dodatno eskaliralo zbog radikalizacije desničarskog ekstremističkog narativa, kojem su nepoćudni svi oni koji su ‘drugačiji’, koji se ne uklapaju u taj radikalni vrijednosni sustav – strani radnici, žene, homoseksualci… Prije dva dana smo gledali kako muškarac gazi ruže položene za žrtve femicida, to je bio čin dodatnog ponižavanja svih žrtava, dodatno omalovažavanje njihove patnje, žena općenito. Čitava retorika u javnom prostoru ide u smjeru militarizacije društva, koju vlast podupire i potpiruje svojim izjavama. Ne postoji volja vlasti da taj problem riješi pa se društvo militarizira, kaže Krolo.
– Istraživanja među mladima pokazuju velik broj onih koji i dalje podržavaju partnersko nasilje, primjerice šamar djevojci, što vodi prema puno gorem, zaključuje prof. Krolo.
Kod femicida nema toliko patologije činitelja koliko patologije društva, i Vlade RH, napominje Senka Sekulić, psihologinja koja je najveći dio profesionalnog rada provela u organizacijama civilnog društva u radu s osobama koje su preživjele neki oblik rodno uvjetovanog nasilja.
– Ovoliko femicida, čak devetnaest dosad u 2025., nismo imali jako dugo. Žene ne mogu otići od nasilnika jer nemaju kud – nemaju krov nad glavom, nema za njih besplatnih savjetovališta, savjetovališta financiranih od države, Vlade, a nema ni dovoljno smještajnih kapaciteta u sigurnim kućama. Vlada i premijer na njenom čelu ne bave se ovom temom, ona nema nikakav prioritet, kaže psihologinja. Promjene u Kaznenom zakonu, dodaje, postoje, no u praksi još jako puno službenika ne zna ništa o prisilnoj kontroli zlostavljača, o mehanizmima kojima zlostavljači žene drži zatočene u odnosu. Kad žene žele iz toga izaći, krene kalvarija, napominje Sekulić.
– Bespredmetno je pričati o patologiji činitelja bez da pričamo o patologiji društva i Vlade, koja se nije pobrinula da žene koje proživljavaju nasilje imaju adekvatnu zaštitu i adekvatno procesuiranje prekršajnih i kaznenih djela protiv počinitelja, zaključuje psihologinja.
Nezavisna konzultantica Dunja Bonacci Skenderović analizirala je 56 slučajeva intimnog partnerskog femicida i rezultate objavila u publikaciji “Ili moja ili ničija! – Analiza intimnog partnerskog femicida u Hrvatskoj od 2016. do 2023. godine”. Femicid je rodno uvjetovano ubojstvo – žena je ubijena zašto što je žena, odnosno motiv ubojstva je njezin spol odnosno rod, zaključak je analize.
Prekid kao okidač
Čak 77 posto slučajeva femicida događa se u braku ili vezi, u 74 posto slučajeva počinitelj je suprug, a u 41 posto slučajeva počinitelj ubije i sebe. Analiza Bonacci Skenderović pokazala je i da je riječ o planiranom ubojstvu žene kojemu prethodi određeni obrazac ponašanja i povijest prisilne kontrole od strane partnera. Najčešći okidač je prekid veze, odnosno bilo kakva promjena u intimnoj partnerskoj vezi koja bi mogla dovesti do gubitka kontrole nad partnericom – navodi autorica. Prije femicida, počinitelj uhodi žrtvu, prijeti joj, prijeti i da će ubiti sebe ako ga ona ostavi…
Istraživanje profesorice stručnih studija Veleučilišta kriminalistike i javne sigurnosti izv. prof. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, voditeljice Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji u Upravi kriminalističke policije Ravnateljstva policije Anite Matijević i više predavačice Veleučilišta kriminalistike i javne sigurnosti Suzane Kikić, “Ubojstva žena u Republici Hrvatskoj od 2016. do 2024.” pokazalo je da je su počinitelji u 94 posto slučajeva muškarci, najčešće srednjoškolske naobrazbe, i samo ih je četvrtina u radnom odnosu te dobrih materijalnih prilika. Najveći broj ih je bio u dobi od 56 do 65 godina, zatim muškarci od 26 do 45 godina. Među počiniteljima podjednako dominiraju supružnici i sinovi ubijenih žena.
