“Ako me voliš, trebalo bi da želiš da mi pomogneš.”
Prvi korak na putu natrag ka zdravlju je napuštanje naše vezanosti za ono što se naziva pozitivno razmišljanje.
“Možeš ti bolje od toga.”
Znam da je moj tata imao najbolje namjere izgovarajući ovu rečenicu.
Nekidan sam bila u salonu, gdje čujem razne priče i savjete o životu, trenutnoj političkoj situaciji, filmskoj i muzičkoj sceni i o ostalom o čemu ne bih imala pojma da nemam potrebu jednom u dvije sedmice da imam lijepe nokte.
Pišem vam tri nedjelje nakon što sam oboljela od COVIDA, i iako mi je iz dana u dan sve bolje, još uvijek nisam svoja.
Mislimo da želimo da budemo srećni. Pa ipak veliki broj nas zapravo teži nekom drugom cilju, tvrdi kognitivni psiholog Danijel Kaneman, koji je 2002. godine dobio Nobelovu nagradu iz ekonomije.
“Ne, ne dam ti svoju igračku! Ne, ne želim jesti povrće.”
Mala djeca govore “ne“ bez ustručavanja ali na putu odrastanja gubimo ovu sposobnost, a čak i kada kažemo to famozno “ne”, ono uglavnom bude nekako stidljivo, tako da ga drugi ne shvataju ozbiljno.
Kad su u pitanju knjige za samopomoć, pomislili biste da što su one novije, to su bolje.
Jedna od najčešćih tema koju srećem u mojoj psihoterapijskoj praksi je (ne)dovoljnost.
Ljubavni problemi, raskidi prijateljstava, negativne misli koje nas vode u propast – internet svijet vrvi od savjeta koje nam nude najrazličitiji likovi kada su u pitanju naše psihološke patnje.
