Roditelji imaju važnu ulogu u obrazovanju djece, ali njihov zadatak nije da preuzimaju školske obaveze, već da budu spona između porodice i škole, pružaju podršku i nastavnicima prenose važne informacije o napretku djece
Obrazovanje se mijenja, a savremena učionica sve više treba biti prostor u kojem učenici aktivno učestvuju, istražuju, postavljaju pitanja, razvijaju kritičko mišljenje i naučeno primjenjuju u svakodnevnom životu. O tome šta donosi kurikularna reforma, kako se mijenja uloga nastavnika i zašto je važno djeci omogućiti da uče vlastitim tempom, u Oslobođenoj je govorila Žaneta Džumhur, pomoćnica direktorice za nastavne planove i programe / predmetne kurikulume JU Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo.
Istakla je da se danas i uloga nastavnika neminovno mijenja, od jedinog izvora informacija i znanja do onoga ko usmjerava i podstiče učenje i radoznalost učenikа, stvara atmosferu u učionici u kojoj se greške prihvaćaju kao prirodan dio učenja, razvoja i razumijevanja.
– Učionica treba biti ugodne atmosfere, u kojoj nije nikakav problem ni pogriješiti, u kojoj ćemo jedni druge podržavati, razvijati radoznalost i istraživanje, poručila je Džumhur.
Objašnjavajući suštinu reforme, naglasila je da fokus više nije samo na sadržajima koje učenici trebaju zapamtiti, već na ishodima učenja, odnosno znanju koje mogu razumjeti i primijeniti u svakodnevnom životu. Posebno je ukazala na važnost formativnog vrednovanja, koje učenicima kroz povratne informacije pokazuje šta rade dobro i na čemu trebaju dodatno raditi.
Govoreći o ulozi nastavnika, naglasila je da im je potrebna kontinuirana stručna podrška, ali i vrijeme da nastavu prilagode različitim potrebama učenika. Posebno je istakla da greška ne smije biti razlog za strah ili obeshrabrivanje djece.
– To što sam pogriješila ne znači da ne znam, ne znači da ne mogu, ne znači da nisam sposobna. Meni samo treba još više vremena da učim, poručila je Džumhur.
Dodala je da kurikularni pristup podrazumijeva prepoznavanje potencijala svakog učenika, uključujući darovitu djecu kojoj treba omogućiti dodatne izazove i prilike za razvoj sposobnosti, ali i sve druge učenike koji na bilo koji način trebaju osmišljenu dodatnu podršku.
Zaključila je da uspjeh reforme zavisi od cijele školske zajednice, uključujući nastavnike, roditelje i učenike, te da promjene treba razumjeti i prihvatiti, a ne dočekivati sa strahom.
Roditelji imaju važnu ulogu u obrazovanju djece, ali njihov zadatak nije da preuzimaju školske obaveze, već da budu spona između porodice i škole, pružaju podršku i nastavnicima prenose važne informacije o napretku djece. O tome kako roditelji mogu doprinijeti obrazovnim promjenama i gdje su granice njihove uključenosti u školski sistem, u Oslobođenoj je govorila Sanela De Lucia, v.d. predsjednica Vijeća roditelja učenika osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo.
Istakla je da je uloga Vijeća roditelja objedinjavanje inicijativa pojedinačnih školskih vijeća roditelja i njihovo predstavljanje nadležnim institucijama, kako bi se potrebe učenika i roditelja pretvorile u konkretne promjene. Kao primjer navela je inicijativu da higijenski ulošci budu dostupni djevojčicama i u osnovnim školama, koja je dobila podršku Vlade Kantona Sarajevo.
– Mi smo u biti na kraju komunikacijski kanal. Mi svoje dijete najbolje poznajemo kod kuće, a nastavnik u školi. I onda bi mi tu trebali da budemo ta spona, pojasnila je De Lucia.
Govoreći o kurikularnoj reformi, kazala je da roditelji trebaju pratiti kako djeca napreduju, ali da još imaju nedoumice, posebno kada je riječ o povezivanju novog načina učenja i vrednovanja sa sistemom bodovanja prilikom upisa u srednje škole, odnosno da svi nivoi sistema trebaju biti uvezani.
Kao pozitivan primjer promjena navela je iskustvo sina koji je nakon praktičnog časa biologije, tokom kojeg su učenici pratili promjene pulsa i disanja nakon fizičke aktivnosti, kući došao oduševljen i željan da prepriča naučeno. Smatra da upravo takvi časovi pokazuju kako obrazovanje može biti zanimljivije i bliže svakodnevnom životu.
Roditeljima je poručila da razgovor s djecom ne trebaju svoditi samo na ocjene, već ih pitati o iskustvima i onome što su naučila.
– Mislim da djeci trebamo postavljati pitanje: da li si se danas zabavio u školi, da li si se družio, da li si nešto u timu sa svojim drugarom uradio, naučio, kazala je. Naglasila je i da odnos roditelja i nastavnika treba počivati na poštovanju i otvorenoj komunikaciji, bez međusobnog optuživanja i miješanja u posao onog drugog.
Osvrnula se i na preuzimanje školskih obaveza umjesto djece, ističući da ih roditelji trebaju usmjeravati da samostalno pronalaze odgovore i preuzimaju odgovornost za vlastito učenje.
– Oni moraju da griješe, oni moraju da uče na svojim greškama jer neće sigurno naučiti zato što im mi pričamo, poručila je.
Na kraju je istakla da će se uspjeh kurikularne reforme najbolje vidjeti kada djeca budu rado odlazila u školu, bez stalnog opterećenja testovima i ocjenama.
– Mislim da ću znati da je reforma uspjela kad oba moja dječaka budu rado išla u školu, zaključila je De Lucia.
