Mnoge žene misle da nasilje počinje prvim šamarom, prvim udarom njegove pesnice u lice, prvim istezanjem ruke.
Neke od njih to toleriraju jer smo naučene i povjerovale smo u patrijarhalni credo “tko se tuče taj se voli“ Međutim, znakovi nasilja počinju puno ranije.
Svaki put kada ne odobrava tvoju kratku suknju i kada te natjera da ti njega pitaš je li tvoja odjeća dovoljno prikladna, on već ima kontrolu. Svaki put kada mu ide na živce tvoja brbljava prijateljica i kada te zamoli da smanjiš druženje s njom, on pobjeđuje. Ide i dalje, ne može podnijeti tvoje roditelje, svađa se s njima, govori da su staromodni, primitivni, ali ih on trpi jer tebe voli.
On, je, naravno svjestan, da si ti drugačija od svojih roditelja. Stoga ti preporučuje da se udaljiš od njih. Tebi ne trebaju prijatelji, roditelji, društvo jer ti imaš njega, svog voljenog zaštitnika i heroja koji će uvijek biti uz tebe, koji će uzeti sve tvoje demone i zašiti ih na leđa, poput tetovaže kao simbol koja tebe i njega veže zauvijek.
Udovoljavaš mu da bude sretan
Počet će i prigovori, zahtjevi pod izlikom da možeš bolje. Ti ćeš se truditi, činiti sve da on bude zadovoljan i sretan. To je tvoja životna misija jer si ti obična djevojka koja je imala sreće da takav frajer izabere tebe, tako malenu, običnu,nedovoljno dobru. Zvuči poznato.
Odvojio te je i od posla, jer on kao pravi alfa mužjak može ti priuštiti stan, auto,odmore. Samo što on upravlja kreditnim karticama i što njega moraš pitati svaki put pare za uloške, dezodorans, šampon, novu odjeću. Postaje naporno.
Prvi udarci
Izađete na večeru i ti obučeš tu lijepu crnu haljinu. Drugi muškarac te gleda i smješka ti se. On se naljuti i odveze te kući. Dere se na tebe „Kurvo jedna, kako se usuđuješ tako flertovati, tako provocirati“ .Odjednom ti se zacrni pred očima od siline njegova udarca. Tako onesviještenu, udara te u stomak, a ti se nalaziš na prijelazu između dva svijeta.
U polusvjesnom stanju na pamet ti padaju pitanja je li to onaj isti muškarac koji te zaprosio na Mljetu, koji je unajmio klapu da pjeva njenu najdražu pjesmu, koji je bio tako pažljiv i nježan. „U čemu sam pogriješila, što sam krivo napravila, jesam li ja kriva?“
Budiš se u krevetu, dočeka te doručak, njegove isprike i poljupci, faza kao iz medenog mjeseca. Ti mu povjeruješ, jer se sjetiš zavjeta u dobru i zlu. Ova faza kratko traje, a onda se opet pojavi mrak, napadi, vrijeđanja, omalovažavanja.
On donosi presudu o tvojoj vrijednosti. Nakon što te uvjerio kako si ništa, kažnjava te udarcima, zaključava te u sobu, kontrolira te.
Svjestan je on, veoma dobro, da nemaš kamo. Već prije te odvojio od prijatelja, roditelja, zna da nemaš prebijene pare, tretira te kao životinju.
Buđenje i borba za goli život
Ali ima nada, postoje sos linije, zovi, traži premještaj u sigurnu kuću, idi na policiju. Istina, možda stanu na njegovu stranu. Svi dobro znamo da su institucije na njegovoj strani. Ali vrijedi se boriti za izgubljenu slobodu.
A za tebe, draga ženo kad te odvaja od prijatelja, susjeda, roditelja, stani i otiđi, dok nije prekasno. Psihičko zlostavljanje i otupljenost vodi do stanja kada se ne možeš suprotstaviti. Prebolno je.
Zato je potrebno osvijestiti se, slušati svoj stomak i boriti se za svoj život. Ti nisi njegova mučenica koja će klečati pred njim. Ti si veoma vrijedna osoba koja ne zaslužuje osvanuti na stranicama crne kronike kao nova žrtva femicida.
