Čitam već nekoliko dana reakcije na prezabavni novogodišnji skeč jedne od ovdašnjih televizija.
Javio se Džender centar, neki mediji (ne mnogo njih), nekoliko novinarki koje su lično iskazale svoje gađenje prema video klipu kojem iz dana u dan raste gledanost.
Čitam i nikako da nađem svoje riječi da iskažem na koliko je načina odvratno to što je žena, majka, premijerka iskorištena kao objekat za iživljavanje muškaraca nad njom. Da, jer ono je samo demonstracija sile jednog od ovdašnjih medijskih giganata.
Evo, neka bude da feminizam u meni galami i čupa kosu s glave, zamislite vi molim vas taj isti video, a da su umjesto muškaraca – žene i obrnuto. I dalje bi to bilo odvratno i za svaku osudu, ali zar nije nemoguće to zamisliti?
Pogledala sam ga nekoliko puta. Tražila mu opravdanja, zaista jesam. POkušala da budem u novogodišnjem duhu, da shvatim da je tamo neko mislio da je to baš smiješno, da su možda malo popili, da je urednik možda imao puno povjerenje u ekipu pa nije ni pogledao. Ne znam više ni sama šta sve ne. Ali žao mi je. Ništa nije opravdanje.
Šta je tu toliko pogrešno, pitaćete se sad vi kojima je ovo bilo baš smiješno, vi kojima je opravdanje “Javna je ličnost, sama je to izabrala, pa ona mora biti spremna na kritiku i sl.” Pored toga što je SVE pogrešno, najpogrešnije je što oni nisu nju iskoristili za šalu koristeći njen politički angažman, njena (ne)djela, njenu poziciju, alate kojima ona kao političarka raspolaže. Jok. samo ono čime kao žena raspolaže.
I ne, oni nisu jedini koji žene koriste kao objekat liječenja frustracija. Od samog državnog neosvojivog vrha, do televizija koje su svaki dan sve najgledanije – mizoginija, patrijarhat, omalovažavanje žena u svakom smislu. Pa to je kod nas normalno, šta će žena u javnom životu, neka je u kuhinji.
Kao žena, kao majka djevojčice koja će postati žena, kao prijateljica, kao ćerka, kao ujna, kao buduća tetka apelujem na javnost, na svakog od vas, na vas nekolicinu žena u politici koje i dalje ćutite i pravite se da će vaše vrijeme samo doći (jer ko će vam ga dati), na vas muškarce, prijatelje, braću, sinove, muževe, na nadležne institucije (mada me vi nikad nećete čuti), na sve novinarke i novinare, na svakog svjesnog pojedinca – pomozite da se ovo ne raširi kao gripa. Učinite sve što možete da svaki oblik ovakvog omalovažavanja žena zaustavite, zagalamite, ustanete protiv njega, da mu se ne nasmijete prije nego se sjetite neke svoje najdraže žene koja je mogla, i kad tad će biti na mjestu Željke Cvijanović u ovom kontekstu.
Jer mi žene moramo stati jedna uz drugu.
Jer mi žene ne možemo bez podrške muškaraca ići ni korak dalje u ovom društvu koje bi nas najradije vratilo miljama nazad.
Jer mi žene, sve smo mi u ovom smislu Željka Cvijanović.
