Prije dvije sedmice bejah u Sarajevu na snimanju emisije “Šta ima?”. Red priče, red svirke, red pošalice. Pored mene još su bili i Sergej Trifunović, Mirela i Laka. Snimanje je prošlo sjajno, ekipa je bila na nivou, a ja u svojoj grofovskoj odori iz mladosti koja se, kanda, skupila. Malo. Ili sam se ja proširio. Malo… Malo više.
Ali se zato Kugla skupio. Prilično. Odmah sam to primjetio. Mi, malo masniji, veoma lako uočimo taj tip promjene na svakom čo'eku. Ja ga pitao – “Kako druže?”, a on rekao da je pripazio šta se i kada jede. Klasika. Mozak mora da bude uključen i osvješten vazda, kada je hrana u pitanju. Sve ostalo vodi u mast, a mast u propast – vašeg tijela i zdravlja.
Kako sam bio na poslu kada se emisija emitovala, žena i ćerka su kući gledale. I mater kod svoje kuće – logično.
Već sa vrata, na moje pitanje – “I? Kako je bilo?” – ćerka je rekla – “Tata ja tebe puno volim i ti si meni uvijek lijep, ali mama kaže da da ti je mali sako i da si se preznojavao u studiju.”
“Znaš kako, ja tebe volim i meni si super, ali Čova, moraš se skontati. Nemoj na televizor dok ne skineš jedno 20 – 30 kila. Čudno izgledaš, preznojavaš se, kada sjediš – stomak ti sjedi u krilu, još malo pa ćeš i Žaka Houdeka zaj**ati. Krajnje je vrijeme da se sabereš.”,- u dahu mi reče voljena žena.
Mater me zvala telefonom nakon gledanja i na granici suza pitala – “Što si onako nabreko, veći si i od Dodika? Nećeš valjda ko Stevandić da izgledaš? Pa crni sine, više ti neću ni jabuku dati kada dođeš kod mene. Zašto majci živce kidaš, znaš da sam slabijeg zdravlja?”
To je bio alarm. To je bio znak. Već sutra sam zvao Elvira, druga koji je sa sebe skinuo 40 Kg, a na tom putu je postao trener. Rekao sam mu: “Aj probamo ponovo”. Moj giceps mora pasti. Nema dalje od ovog – stanje je alarmantno.
Elvir je dao instrukcije i lokaciju gdje se vježba.
3 puta sedmično. U pitanju je bio veliki fitnes centar đe se narod masovno znoji i otapa.
Dolazak na prvi trening je bio uzbudljiv. Dugo nisam eksponirao svoje moržoliko tijelo pred tolikim brojem vježbajućeg naroda i ženskog i muškog. Što bi se reklo – sve oko mene krtina čista, znoj i testosteron. Vježba narod, znoji se i uzdiše, a ja sve zagledam ima li ko veći i teži od mene u centru. Elvir reče: “Trenutno si najveći ovdje, ali ne sikiraj se, ima jedan od 160 kg, ako te to tješi…”
Stavi me na traku, valja se zagrijati i krenem ja da hodam u mjestu. Šta drugo u tim trenucima čovjek da radi osim da diše, znoji se, promišlja i gleda narod oko sebe. Kao što rekoh – sve sama krtina. Aj što su muškarci mišić razvili, no i cure, bayo Moy. One dižu tegove, pedalaju bicikle, trče na trakama, rumene k'o jabuke, znojne, jake i posvećene. Kose mahom vezane u repove, a znoj im pravi srce na majicama. Sportske tajice pripijene – jake su to žene. Nekad u mladosti, moja fascinacija ženskim oblinama bi mi uzrokovala distrakciju pažnje i grešne misli, ali sam s godinama postao pragmatičniji i jači od ženskog gluteusa i mliječnih žlijezda, pa je dijalog u glavi umjesto “jao što bi te pljeskao po guzi”, išao u pravcu “ovaj gluteus puno radi”. Sigurno da mu treba masaža. A i trapezius joj djeluje napeto, garant ima bar dvije trigger tačke aktivne.
Čim se malo otopim, podjeliću i vizit karte. Tijelo je hram duše i valja ga održavati, a valja i pos'o granat’.
Nevjerovatno je koja količina nepovezanih misli korzira mozgom dok se čovjek znoji na traci.
Od opštih stvari do finalnog rješenja za situaciju na Balkanu. Sreća, to ludilo nikada nije duže od 15 minuta. Nakon toga trening je dobijao nove elemente, ja sam dahtao i znojio se, a mast se topila i kapla sa tijela. Da se stavila tepsija ispod mene, mogla se moča skupljati.
Bi mi drago što sam opet započeo otapanje…
U međuvremenu, od prvog treninga sam opao 3 kg što je tek početak. Nadam se najboljem. Na vrijeme ću vas obavještavati o procesu otapanja, a do tada – treba da pazite šta jedete i redovno trenirate, da se poslije među narodom ne blamirate.
Uzdravlje.
