Prijateljstva su veoma važna u životu svakog čovjeka. Kada je ljudima teško prijatelji su tu da pruže ruku, rame za plakanje i pomognu kako god mogu. Jenny Tucker već godinama ide sa svojim prijateljicama na odmor i kaže da joj ta putovanja pomažu više od bilo koje terapije, a sve je počelo prije nekoliko godina kada je saznala da njena prijateljica Susan boluje od raka dojke.
“Susan se hrabro borila sa nuspojavama hemoterapije i oporavila se. Onda joj se rak vratio, ponovo je išla na hemoterapiju i još jednom je iz te borbe izašla kao pobjednica. Na kraju tog dugog i mračnog tunela dočekalo ju je svijetlo u vidu Ibize. Njen najdraži ujak je živio tamo i tu je ona kao dijete stalno ljetovala. Bilo je veoma važno da se vrati na mjesto prepuno divnih uspomena i zato sam ja sa naših šest prijateljica isplanirala putovanje na Ibizu kako bismo joj pomogli da se opet osjeća bezbrižno”, priča Jenny.
To njihovo zajedničko putovanje na Ibizu je svakoj od njih ostalo u sjećanju kao jedinstvena avantura, a vremenom se pretvorila u godišnji ritual od sedam dana koji hrani njihove duše i podsjeća ih na to koliko život može biti divan. Možda to nisu neki luksuzni odmori, ali su zasigurno ispunjeni smijehom i tajnama koje niko drugi ne zna osim njih. Osam žena u starosnoj dobi od 40 do 50 godina svakog septembra uzima pasoše, kofere i kreće na Ibizu. Neumorno čavrljaju tokom cijelog puta, a teme su nepresušne jer se njih osam poznaju decenijama. Zbog obaveza oko posla i porodice se ne viđaju toliko koliko bi htjele, ali tih sedam dana se uvijek rezervišu unaprijed i sve one se raduju tom putovanju. Kada su bile mlađe putovale su na Kubu, ispijale koktele i plesale salsu sa zgodnim momcima. Kasnije su sa djecom putovale u Yorkshire u koji su stizale pospane od puta i jedva čekale da se raspakuju i legnu spavati. No, odmori na Ibizi na koje idu same su nešto potpuno drugačije. Većina njih sada ima odraslu djecu, neke su se udale, neke su i dalje same. Jedna od njih se preselila u veliku kuću na selu, a druga je objavila 12 romana.
“Radimo, brinemo o svojim starim roditeljima i borimo se sa svakodnevnim poteškoćama. Tih sedam dana možemo da radimo šta god poželimo. Jedne godine smo odsjele u vili po poprilično povoljnoj cijeni. Druge godine smo iznajmile gliser i vozile se njime do malenog ostrva Formentera vrišteći iz petnih žila”, priča Jenny.
Susan, žena zbog koje je cijela ova priča i nastala kaže da su za nju ova putovanja nešto veoma dragocjeno.
“Prvo putovanje se desilo kako bih ja bila okružena svojim najbližim prijateljicama. Kada mi se bolest vratila obećala sam samoj sebi da ću uživati u životu što više mogu i naši odmori su veliki dio toga. Naše prijateljstvo je danas jače nego ikad”, iskreno priča Susan.
Jenny kaže da se kroz život uvjerila u to da što je čovjek stariji to mu je teže sačuvati prijateljstva. Jedna večera nije dovoljna da se prijatelji ispričaju o svim životnim dilemama. Isto tako, kada se ljudi odsele ili mnogo rade, povremene poruke i E-mailovi nisu dovoljni. Sa njenom tvrdnjom se slaže i jedna od ovih osam prijateljica, klinička psihologinja Linda Blair. Ona smatra da što je čovjek stariji to mu odnosi sa bliskim prijateljima postaju sve važniji.
“Mi se jedna drugoj obraćamo radi inspiracije i podrške. Ako negdje otputujete zajedno možete iza sebe ostaviti svakodnevni život, osuđujuće poglede kolega, partnera, pa čak i djece. Drugačija perspektiva i doživljavanje novih stvari je oslobađajuće i puni energijom”, objašnjava Linda.
Istraživanja su pokazala da su u proteklih šest godina žene sve češće putovale u društvu drugih žena. Katie Dobson, osnivačica putničke agencije “Ski Godess” koja organizuje zimska putovanja samo za žene je izjavila da mnogobrojne klijentice tvrde da se osjećaju moćnije nakon što provedu odmor sa ženama koje razmišljaju isto kao i one.
“Nema ništa loše u tome da s vremena na vrijeme poželite da se riješite rutine. Fiona je moja najbolja prijateljica od 1985. godine i jedna je od nas osam koje svake godine putujemo na Ibizu. Kao majka troje djece i književnica toliko je okupirana porodicom i poslom da je zaboravila koliko je divno družiti se sa prijateljicama. Mi smo stalno zajedno, smijemo se, pričamo bez prestanka i onda opet prasnemo u smijeh. Na tim putovanjima nam se stalno dešava nešto smiješno čega se sjećamo još dugo, dugo poslije”, sa osmijehom na licu priča Jenny.
Jenny je udana, ima dva sina tinejdžera i često ide na odmor i sa svojom porodicom. No, ova “ženska putovanja” su dešavanja na kojima se prioriteti potpuno mijenjaju i i sve je podređeno samo njima. Nikome drugom.
“Gorimo od uzbuđenja dok razmišljamo šta ćemo raditi kada uveče izađemo! Hoćemo li ići na večeru, plesati, otići u običan kafić, bar na plaži ili negdje blizu bazena, u noćni klub ili na sva ta mjesta?”, kroz smijeh priča Jenny.
Tih sedam dana nijedna od njih ne razmišlja o svakodnevnim obavezama, sve one postaju bezbrižne. Kada se kod kuće sjete tih putovanja osmijeh im zablista na licu.
“Znate, negdje u ovom svijetu postoji plaža Las Salinas i to je moje srećno mjesto. Kada sam prošli put bila tamo moje prijateljice i ja smo se okupile na pijesku ispred bara u kojem je DJ glasno puštao muziku. Sunce je zalazilo, ljudi su plesali svuda oko nas, a ja sam bila usred toga, bosa, sa čašom sangrije u ruci i plesala sam pored žene u toplesu. Možete misliti da sam plitka, ali baš tad, u tom trenutku, ja sam se osjetila nevjerovatno srećnom. Jedna od nas je nedavno rekla da su ti naši godišnji odmori bolji nego terapija-i to je živa istina”, zaključuje Jenny.
Izvor: Telegraph
