Koliko god nam se moglo učiniti kako je borba za ljudska prava uglavnom riješeno pitanje, barem u demokratskim društvima, situacija je mnogo složenija od toga. Svaki put kad pomislimo da smo kao društvo učinili nepovratan korak unaprijed, dogodi se nešto što nas u trenu razuvjeri.
Stanovništvo SAD-a se imalo prilike uvjeriti u to. Nakon dva mandata Baracka Obame, liberalnog demokrata i Afroamerikanca, zemlju će voditi notorni Donald Trump, bijeli multimilijarder koji najavljuje gradnju zida na granici s Meksikom, zabranjivao bi ulaz u zemlju ljudima islamske vjeroispovijesti, a žene svodi na njihove spolne organe.
Povijest nam je i previše puta pokazala kako je pasivnost jedan od najgorih oblika snošenja odgovornosti za monstruozna djela koja su politički vođe ili moćnici činili, pa stoga veseli da danas građani znaju i žele reagirati čak i preventivno.
Nakon dva mandata Baracka Obame, liberalnog demokrata i Afroamerikanca, zemlju će voditi notorni Donald Trump, bijeli multimilijarder koji najavljuje gradnju zida na granici s Meksikom, zabranjivao bi ulaz u zemlju ljudima islamske vjeroispovijesti, a žene svodi na njihove spolne organe.
Dan nakon što će Donald Trump i službeno postati novi američki predsjednik, najavljen je “Women's March on Washington” na kojem se očekuje preko 200.000 ljudi. Sve je počelo spontanim okupljanjem na društvenim mrežama, kad je Teresa Shook pozvala svoje prijatelje da prosvjeduju protiv izabranog predsjednika. Slične su korake uskoro poduzeli i drugi korisnici, a tijekom vremena su se udružili i krenuli s organizacijom ambiciozne prosvjedne šetnje.
Odmah je najavljeno kako marš ima za cilj naglasiti solidarnost među ženama svih skupina, ali i svih ljudi koji dijele vrijednosti feminizma te se protive bilo kakvoj vrsti diskriminacije, ksenofobije i zadiranja u ljudska prava. Organizatori kao svoje uzore navode osobe poput Martina Luthera Kinga, a marš je originalno bio zamišljen da se dijelom održi u području Lincoln Memoriala, gdje je King održao svoj slavni govor “I Have a Dream”, no zbog traženosti te lokacije i za druge aktivnosti toga dana, to nije bilo moguće.
Treba napomenuti i kako službeno ovo nije prosvjed protiv Donalda Trumpa; prvenstveno se radi o slanju poruke političkim strukturama o tome kako aktivni građani postoje i spremni su boriti svoja teško stečena prava. Preciznije rečeno, organizatori napominju kako se radi o razumijevanju činjenice da je obrana prava najranjivijih društvenih skupina zapravo obrana društva u cjelini. Sudionici će pristizati iz svih dijelova SAD-a, organiziraju se autobusi, nude se povoljnije opcija smještaja i izrađuju transparenti.
Marš poziva na jedinstvo žena i ostalih građana, a da se ne radi samo o floskuli koja lijepo zvuči, potvrđuje i činjenica da su za marš podjednako zainteresirani i aktivisti pro-life i pro-choice pokreta. Ovdje već gotovo govorimo o presedanu i velikom koraku naprijed prema međusobnom dijalogu. Iako se ove dvije strane možda nikad neće složiti oko toga kad počinje život, mogu se složiti da je odnos Donalda Trumpa prema ženama neprihvatljiv.
Dan nakon što će Donald Trump i službeno postati novi američki predsjednik, najavljen je “Women's March on Washington” na kojem se očekuje preko 200.000 ljudi. Sve je počelo spontanim okupljanjem na društvenim mrežama.
Da se radi o velikom i važnom društvenom događaju, potvrđuje i činjenica da najveće holivudske zvijezde preko svojih društvenih mreža pozivaju građane na sudjelovanje i govore o nužnosti dolaska i podupiranju ideje solidarnosti. Za sada su svoj dolazak najavile Amy Schumer, Jessica Chastain, Julienne Moore, America Ferrara, Chelsea Handler i mnogi drugi.
Odlazi se i korak dalje u educiranju javnosti po pitanju diskriminacije i lošijeg položaja žena u društvo, a pojam o kojem sve više počinje učiti je intersekcionalnost, koji govori o nužnosti razumijevanja pozicije žene kroz njene mnogostruke ugnjetavane identitete. Primjerice, ako govorimo o slabijoj šansi za napredak na poslu koji proizlazi iz činjenice što je netko gay, pripadnik etničke i vjerske manjine i k tome je žena, onda nije dovoljno reći da je osoba diskriminirana samo na temelju spola ili roda. Problem je mnogo kompleksniji i važno je da znamo s čime se suočavamo kako bi protiv toga mogli boriti.
Cinici će, naravno, odmah reći kako ovakvi protesti neće suštinski ništa promijeniti. To je možda i točno, ako ste si za cilj postavili svrgavanje Donalda Trumpa, no u svakom drugom slučaju ne možemo zanemariti veliki potencijal ovakvih projekata. Za početak, važno je naglasiti kako bi bilo potpuno promašeno komunicirati ovaj prosvjed kao prosvjed protiv toga što je baš Trump budući predsjednik SAD-a. Građani su ga izabrali na demokratskim izborima na legitiman način i bilo bi opasno zadirati u demokratsku volju većine birača. Uostalom, osoba poput Trumpa na čelu SAD-a nije problem sam po sebi; on predstavlja simptom mnogo dubljih problema s kojima će se američko društvo tek trebati suočiti, no to je neka druga tema.
Da se radi o velikom i važnom društvenom događaju, potvrđuje i činjenica da najveće holivudske zvijezde preko svojih društvenih mreža pozivaju građane na sudjelovanje i govore o nužnosti dolaska i podupiranju ideje solidarnosti.
Upravo iz tog razloga, ovaj marš naglašava pozitivne konotacije aktivnog građanstva i snagu ujedinjenih ljudi koji ne odustaju od svojih ideala. Jedan od ciljeva je i da javnost konačno prihvati ideju da feminizam nije opskurna riječ koju trebamo izgovarati ispod glasa i sramiti je se. Feminizam znači vjerovati da žene imaju jednaka prava kao i muškarci. Ako u to vjerujete, vi ste feminist ili feministkinja i ništa više niti manje od toga.
Danas, kad konzervativni pokreti ponovno kreću u projekt oduzimanje prava ženama, poput slučaja Poljske, gdje se pokušalo uvesti potpuno zabranu pobačaja, važnije je nego ikada da žene jasno kažu da neće pristati na takva pravila. Uvijek će postojati veliki broj ljudi koji, između ispijanja druge ili treće kave u danu, komentirati kako svi ti koji prosvjeduju jednostavno nemaju pametnijeg posla i bave se nebitnim stvarima. Na takve ne treba gubiti vrijeme. Umjesto toga, treba se koncentrirati na pokušaj da svijet pokušamo učiniti barem malo stabilnijim mjestom za život, a da mlađim generacijama koje uče od nas nastavimo pokazivati kako građanski aktivizam nije samo potreba, već i dužnost.
Tekst prenosimo sa buro247.hr.
