Narayanan Krishnan je imao isplaniranu budućnost šefa kuhinje u hotelu sa pet zvjezdica u Švajcarskoj i bio je spreman da napusti rodnu Indiju zbog tog posla. Dok je šetao svojim rodnim gradom Maduraiom ugledao je slabašnog starca kako sjedi na ulici i jede svoj izmet – zato što ništa drugo nije imao da utoli glad. Taj trenutak i taj prizor zauvijek su promijenili Narayananin život; odustao je od posla u Švajcarskoj i njegova misija je postala da bespomoćnim i napuštenim ljudima na ulicama svoga grada pruži pomoć u vidu hrane, skloništa, lijekova i lične higijene. Tako je nastala njegova dobrotvorna organizacija “AKSHAYA’S HELPING IN H.E.L.P. TRUST”, a u Domu Akshaya danas boravi više od 450 ljudi. CNN ga je 2010. proglasio jednim od deset CNN heroja godine, a za magazin “Lola” Narayanan je otkrio kako su porodica i prijatelji reagovali na njegovu odluku da pomaže drugima, na koji način pomaže ljudima koji nemaju nikoga da se brine o njima, kako izgleda život stanovnika Doma Akshaya i kakvi su planovi za budućnost njegove dobrotvorne organizacije.
Šta Vas je inspirisalo na to da počnete pomagati bespomoćnim ljudima tako što ćete ih hraniti?
Jednog dana sam na ulici ugledao starca koji je jeo sopstveni izmet kako bi utolio glad. Ostao sam u šoku. Taj incident me je natjerao da zastanem i razmislim o siromaštvu i boli koju moji sugrađani proživljavaju u mom rodnom gradu Maduraiu. Kada sam vidio tog čovjeka odmah sam otišao u obližnji restoran i kupio mu jelo koje se zove idli. Starac ga je pojeo za nekoliko sekundi. Zadovoljstvo koje je ozarilo njegovo lice nakon što je pojeo hranu je bio najvažniji događaj koji je promijenio moj život i naveo me na to da odlučim da moja misija postane to da pomažem bespomoćnima. Bila je to tiha revolucija samospoznaje zbog koje sam se zamislio o tome ko sam ja i šta radim? To je bilo veoma moćno pitanje i još uvijek me ono vodi ovim putem prema radosti davanja).
Trebali ste se odseliti u Švajcarsku i raditi u hotelu sa pet zvjezdica, ali Vi ste odlučili da ostanete u Indiji i pomognete ljudima kojima je pomoć zaista bila neophodna. Kako je Vaša porodica reagovala na tu odluku?
Potičem iz Brahmina, zajednice za koju se smatra da je najviša u sistemu kasti u kojoj su svi pripadnici čisti vegetarijanci i ne bi smjeli da dodiruju ili da se miješaju sa ljudima iz nižih zajednica. To je dovelo do zategnutih odnosa sa mojim roditeljima i rođacima. Postalo je još gore kada su moji rođaci i prijatelji mog oca saznali da ja hranim te mentalno zaostale ljude na ulici, da ih kupam, pa čak i obasipam pažnjom kako bih zadobio njihovo povjerenje. To ih je zaprepastilo. Ustvari je došlo do žestokog suprotstavljanja od strane mojih bliskih prijatelja i rođaka. Moje ponašanje se smataralo nenormalnim i van svakog reda. Roditelji su htjeli da se konsultujem sa psihijatrom i čak su išli do te krajnosti da su pomislili da su ljubomorni ljudi bacilli crnu magiju na našu porodicu. Htjeli su da idem u Keralu na spiritualno liječenje jer su mislili da me zli duhovi prisiljavaju da napustim svoj posao i služim. Međutim, stvari su se postepeno promijenile.
Čvrsto vjerujem u to da ono što želimo raditi ne može uroditi plodom ako za to nemamo podršku svojih roditelja. Zato sam ubijedio roditelje da jedan dan “žive” moj život. Na samom kraju dana, nakon što smo podijelili pakete sa hranom, jedna starica je mojoj majci poljubila noge i rekla “Zahvaljujući Vašem sinu ja jedem tri puta dnevno”. Moju majku je to toliko dirnulo da mi je rekla “Krishnan, nastavi da hraniš ove ljude, a ja ću hraniti tebe do kraja svog života.”
Projekat koji ste pokrenuli Vi sami je prerastao u dobrotvornu organizaciju Akshaya Trust. Kakvu pomoć ljudi mogu dobiti u Vašoj organizaciji?
Sa svojom ušteđevinom potpuno sam sam 2002. godine pokrenuo “Akshayu”. Tada je javnost počela da me podržava u tome. U junu 2003. godine registrovao sam organizaciju pod imenom “AKSHAYA’S HELPING IN H.E.L.P. TRUST”. Od 2003. do 2013. godine “Akshaya Trust” je podijelila 3.2 miliona toplih, skuvanih obroka mentalno bolesnim, siromašnim, bolesnim i starim ljudima na ulicama grada Madurai za koje se niko ne brine. U proteklih deset godina tri puta dnevno smo dijelili obroke mentalno bolesnim, siromašnim, bolesnim i starim ljudima, bez pauze i bez obzira na vremenske neprilike. Ni kiša ni sunce nas nisu mogli zaustaviti. Vizija “Akshaye” je bila da sagradi Dom Akshaya u kojoj bi se smjestile sve bespomoćne duše i gdje bi se rehabilitovale uz puno ljubavi i pažnje.
Ovaj dom je ključni element u dugoročnim ciljevima Akshaya Trusta, cilj koji pruža mnogo više od osnovnog skloništa. Dom Akshaya je sada postao stvarnost, ostvario se san. Njegove prostorije su otvorene 9.maja 2013. godine, dugoročni plan je pružanje bezbjednosti, skloništa i okruženja za rehabilitaciju kad je to moguće za one kojima je to neophodno, a ovaj dom je i mjesto gdje mir pronalaze oni koji su napušteni u zadnjim danima svog života. Počeli smo da spašavamo ljude koje smo hranili tokom protekle decenije; smjestili smo ih u kampus doma Akshaya, poveli smo računa o njihovoj osnovnoj higijeni i rehabilitovali smo ih sa pravim lijekovima i ljubavi. To je ono što će ovim ljudima dati dostojanstvo s kojim će živjeti, a starim ljudima pružiti ruku pomoći u zadnjim danima njihovog života. Svi mi u Akshayi radimo 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici, 30 dana u mjesecu, 365 dana u godini i za to vrijeme obezbjeđujemo hranu, kupke, njegu bolesnika, rehabilitaciju i savjetovanje za sve ljude koji žive u Domu Akshaya.
Trenutno radimo na drugoj fazi konstrukcije Doma Akshaya u kojem će se moći smjestiti još 350 ljudi. Očekujemo da će taj prostor proraditi sredinom 2017. godine.
Kakva jela spremate za bespomoćne?
Kuvamo i služimo vegetarijansku hranu. Obezbjeđujemo dobru mješavinu sočiva kako bi svi ljudi koji žive u Domu Akshaya unijeli protein u svoje organizme. Ako je neko dijabetičar ili ima problema sa krvnim pritiskom pratimo koliko jede.
Koliko ste obroka podijeli tokom svih ovih godina?
Od 2003. godine do danas smo podijelili 4.2 miliona obroka.
Kako ljudi reaguju kada im priđete i ponudite im hranu, brijanje, kupanje i šišanje?
Ljudi reaguju sa zahvalnošću i srećom koja im obasjava lica.
Kako finansirate ovaj projekat?
Akshaya Trust radi isključivo od javnih donacija koje dobijamo iz cijelog svijeta. Akshayu smo gradili ciglu po ciglu i granulu po granulu zahvaljujući jedino podršci pojedinaca i ljudi koji razmišljaju poput nas. Dakle, Akshayu podržava nekoliko pojedinaca.
Šta znači Akshaya, ime Vaše dobrotvorne organizacije?
Akshaya je sanskritska riječ koja znači neuništiv, onaj koji ne može nestati. Akshaya Patra je brod na kojem je uvijek bilo zaliha hrane. Koncept “vječnih zaliha hrane” je ono što Akshaya Trust simbolizuje. Ovo ime je izabrano kako bi se naglasilo da ljudsko saosjećanje nikad ne smije propasti, niti nestati i da duh pomoći mora vječno preovladati.
Da li ste imali problema u svom poslu?
Ne, ništa mi ne djeluje kao problem zato što volim svoj posao.
CNN Vas je 2010. godine proglasio jednim od CNN heroja godine. Koliko Vam je značila ta nagrada i da li ste dobili neku pomoć nakon što su ljudi čuli za Vaš rad?
Kada me je CNN proglasio jednim od deset CNN heroja 2010. godine međunarodna zajednica je pomogla donacijama. To izlaganje je pomoglo da se završi konstrukcija Doma Akshaya i on je otvoren 9.maja 2013. godine.
Koliko je sada ljudi u Vašem timu?
Dom Akshaya vodi pet administrativnih radnika (tri povjerenika i dva čovjeka zadužena za kompjutersku tehnologiju). Imamo jednog psihijatra, jednog doktora, sedam medicinskih sestara, 18 ljudi koji održavaju dom, dva vozača, dva člana obezbjeđenja i petero ljudi u kuhinji.
O Vama, Vašem životu i karijeri filantropa je snimljen i film “Ustad Hotel”. Možete li nam reći nešto više o tome; ko je sve radio na filmu i čija ideja je bila da snimi?
Film “Ustad Hotel” jeste priča o meni. Međutim, niko iz filmske ekipe me nije kontaktirao u vezi priče ili snimanja. Sve podatke i detalje o meni su uzeli sa društvenih medija i WEB stranice. Iznenadio sam se kad se film pojavio u bioskopima.
Koliko ljudi trenutno boravi u Domu Akshaya i kako izgleda njihov život tamo?
Trenutno u Domu Akshaya živi 450 ljudi.
Članovi tima Akshaya ustaju u četiri sata ujutro i kuvaju čaj za ljude koji žive u Domu. Od 5:30 se bude stanovnici Doma, odmah dobiju čaj, a članovi tima ih kupaju. Od 6:30 do 7:30 je fizički trening i čas joge. Ljudima u vježbanju pomažu naš instruktor joge i fizički trener. Od 7:30 do 8:00 stanovnici Doma šetaju po kampusu u okviru svojih fizičkih vježbi. Od 8:00 se služi doručak, a nakon toga od 9:00 do 10:00 traje vježbanje vještina. U 10:30 služimo čaj. Od 11:00 do 12:45 svi ljudi koji žive u Domu učestvuju u stručnim vježbama. Od 13:00 do 14:00 se služi ručak. Vrijeme za odmor je od 14:00 do 15:00. Od 15:00 do 16:00 je rekreacija. U 16:00 se služi čaj. Od 16:30 do 18:00 traju fizičke vježbe i savjetovanje. Vrijeme od 18:00 do 19:45 je rezervisano za rekreaciju, zabavu i gledanje televizije. Večera se služi od 19:45 do 20:45. Dan završava u deset sati uveče tako što se stanovnicima Doma daju osnovni lijekovi propisani od strane doktora.
Šta biste poručili čitaocima magazina “Lola”?
Nemojte se vezati za materijalno bogatstvo. Budite brižni i saosjećajni. Čak i ako ste u stanju da pomognete jednoj osobi, učinili ste dovoljno. Budite iskreni u svemu što radite. Vježbajte sevu (pomaganje ljudima kojima je pomoć potrebna) i to će Vam donijeti mir koji Vam ne može pružiti nikakva meditacija.
Kakvi su Vam planovi za budućnost?
Budući plan Akshaye je da prva faza Doma sa više od 450 stanovnika efikasno funkcioniše, da smjestimo još 350 ljudi u drugu fazu Doma Akshaya, te da u sljedećih deset godina dirnemo živote
10 000 ljudi.
Sjetite se one mudre izreke: “Lako možete procijeniti karakter čovjeka po tome kako se ponaša prema ljudima koji ne mogu ništa učiniti za njega.” Zapitajte se da li želite da Vas pamte kao dobru ili lošu osobu. Ako vidite nekoga kome je pomoć potrebna, nemojte samo okrenuti glavu i otići. To Vam možda djeluje kao najlakša stvar koju možete učiniti, ali mnogo je ljepše i bolje pružiti ruku i pomoći.
