Ona se, kaže, nadala i željela roditi mu sina s njegovim očima (dok je on u zakonitom braku), a pri tom je imao još nekoliko ljubavnica.
Odavno smo naučile da nada preživljava sve. Ženska nada gleda u najveće katastrofe i odrone muške osobnosti i govori nam da će uskoro sve biti dobro, pa onda čekamo to uskoro koje zna potrajati deset, dvadeset godina, cijeli život.
Nada od žena, barem kada je riječ o muško-ženskim odnosima, pravi apsolutne idiote i ponekad doslovno uništi ženu.
Znate li i vi ženu koja je u vezi 15 godina i još uvijek se nada da će je on zaprositi?
Znate li i vi ženu kojoj je partner na početku veze rekao da ne želi djecu, a ona se nada da će se on predomisliti jer je tako prirodno? Znate li i vi ženu koja je trebala odavno otići da se zaljubi u osobu koja želi iste stvari?
Znate li i vi ženu koja se već 20 godina nada da će on prestati da pije?
Znate li i vi nekoga tko se već godinama nada da će on napustiti svoju suprugu?
Znate li i vi nekoga tko se već čitavu vječnost nada da će on prestati biti kreten?
Znate li i vi ženu koja se još uvijek nada da će je on, jedan konkretan čovjek, ipak zavoljeti?
Nada je mnoge žene zarobila u vječni vrtlog čekanja.
„Zaraziti nekog čekanjem, to je najsigurniji način vladanja njime, to znači učiniti ga nepokretnim i bezopasnim potpuno i zauvijek, i ta obmana čekanja tvrđa je od svakog zatvora i jača od najjačih bukagija, jer se, sa mnogo sreće i vještine, iz zatvora može pobjeći i okova se može čovjek osloboditi, ali te obmane(!) – nikad ni dovijeka“, napisao je Ivo Andrić. I to je to.
To su žene zaražene čekanjem i nadom. Mnogima od nas potrebna je detoksikacija od nade i preusmjeravanje te nade koja u nama ne može umrijeti.
Izvinite drage cure što sad malo glumim lajf kouča, ali i mene je nadanje ponekad znalo odvesti u jedno veliko ništa, pa sam u posljednjih 29 godina ponešto i naučila.
Moramo se prestati nadati stvarima koje ovise o drugim ljudima. O stvarima koje ovise o muškarcu. Tu ne smije biti nade, ako su stvari na početku jasne.
Nema nade ako je oženjen, nema nade ako ne želi djecu, nema nade ako pije i nema nade ako je već godinama ološ.
Kada ima nade?
Uvijek, ali za nas same. Da se nadamo lijepom danu. Da se nadamo da ćemo uspjeti pronaći posao koji želimo. Da se nadamo da će program ishrane uspjeti. Da se nadamo da ćemo sresti nekog tko želi djecu, umjesto da se nadamo da će netko poseban poželjeti ih.
Uvijek ima nade i uvijek nada upali, ako je ne učinimo svojim najvećim neprijateljem i preusmjerimo da radi na postupcima drugih.
Predivno je nadati se sebi i životu, strašno je, i odmah prestanite, nadati se bilo čemu od ljudi koji su nam nadu uvalili samo da kupe vrijeme.
Ne nadaj od njega ničemu. Od sebe se nadaj svemu što želiš.
