Ako je uspješna – s kim je spavala?
Ako je sama – šta nije u redu s njom?
Ako nema dijete – šta joj je?
Ako nasilje ne prijavi odmah – šta toliko čeka?
Ako ima modrice – možda je zaslužila?
Ako ima 17 godina – trebalo bi da zna šta radi?
Vi koji postavljate ovakva pitanja saučesnici ste u nasilju, diskriminaciji žena i tragedijama koje se svakodnevno dešavaju.
Vama koji pitate – što žrtve nasilje ne prijave odmah, moram reći da je dobrim dijelom zbog vas.
Zbog neljudskog stava pojedinaca koji će osuđivati žrtvu, postavljati suvišna pitanja, zbog sudskih procesa koji mogu trajati duže nego kazna za silovatelje, zbog rečenice “sama je tražila”, zbog osuđujućih pogleda prema žrtvi i zbog stava da “žena ne može biti silovana ako to ne želi”.
Rečenica “sama je tražila” ostavila je na slobodi više nasilnika nego najbolji advokati, te doprinijela crnoj statistici kada je u pitanju nasilje nad ženama.
Nisu krive što su toliko čekale, heroji su što su progovorile.
U društvu u kome je “privatna stvar” kada komšija tuče ženu, svaka šrtva koja progovori o nasilju je heroj.
Heroj je i ona koja još uvijek ćuti, jer je nastavila dalje. Mnoge ne uspiju da se izbore sa samom sobom, a kamoli sa da se sa svim tim nose u javnosti.
Nema opravdanja za nasilje i ne tražite ga u kratkoj suknji, burnoj prošlosti, ružu ili dekolteu…
NE uvijek znači NE i niko nema pravo da ga drugačije tumači.
Znaju žrtve da nisu same, znaju da je većina ljudi uz njih, ali dok god u ovom društvu ima jedna osoba koja osuđuje ženu koja je bila zlostavljana, znači da imamo veliki problem.
Ne zaboravite da svakog 25. u mjeseci obilježavamo Narandžasti dan – dan borbe protiv nasilja nad ženama i djevojčicama.
