Ovaj potez izdavača je jedan u dugom nizu primjera kako filmska ostvarenja rađena po knjigama nanovo popularizuju te knjige. Na lokalnom nivou takav primjer u posljednje vrijeme imali smo sa knjigom “Dara iz Jasenovca” koja je, doduše, prvo izdanje doživjela nakon emitovanja istoimenog filma, a riječ je o romanu Nataše Drakulić koja potpisuje i scenario za film. Roman, nastao po scenariju filma, objavio je beogradski izdavač “Vukotić medija”.
Da ne idemo daleko u prošlost i ne nabrajamo starije filmove poput “Orlovi rano lete” ili “Gluvi barut”, rađene po istoimenim knjigama Branka Ćopića, sjetimo se iz bliže prošlosti filmskih ekranizacija nastalih po romanima “Lajanje na zvezde” i “Šešir profesora Koste Vujića” Milovana Vitezovića, “Una” Mome Kapora, “Ubistvo s predumišljajem” Slobodana Selenića, “Nož” Vuka Draškovića, “Zona Zamfirova” Stevana Sremca itd.
Iako su nabrojani romani redom bili kultni prije nego što su se po njima snimili filmovi, mnogi od tih romana doživjeli su i preko deset, u nekim slučajevima čak i dvadeset izdanja, nakon istoimenih filmova.
Na globalnom nivou sličnih primjera takođe je na pretek.
Najaktuelniji je film “Dina”, američko epsko naučnofantastično ostvarenje iz prošle godine rađeno po scenariju Džona Spejtsa, Vilneva i Erika Rota. Naravno, riječ je o prvoj od planirane dvodijelne adaptacije istoimenog romana iz 1965, autora Frenka Herberta, a ne treba dva puta pogađati da ovaj roman nakon filma na svjetskom nivou doživljava nova izdanja.
Ako se zadržimo samo na epskoj fantastici i vratimo tek malo u prošlost, odmah će nam pasti na um filmske franšize “Gospodar prstenova” i “Hari Poter”, koje su donijele čitavu armiju novih čitalaca i dakako nova izdanja knjiga Džona Ronalda Ruela Tolkina i Dž. K. Rouling.
Inostrana filmska djela epske fantastike koja smo nabrojali, dakako, uspjeh uveliko duguju knjigama, ali bili bismo nepošteni kada bismo rekli da reizdanja tih knjiga ne duguju uspjeh filmovima.
No, vratimo se knjizi “Leto kada sam naučila da letim” koja u najnovijem izdanju dobija korice ilustrovane glumačkom postavom iz filma, iako, kako rekosmo, javnost još nije vidjela film i zapitajmo se šta nam govori takav potez izdavača.
Ako se sjetimo primjera iz prošlosti, u najmanju ruku znaćemo da je to jako pametan potez. Uz pretpostavku da je izdavač ispočetka vjerovao u uspjeh knjige, nema razloga da ne vjerujući i uspjehu filma unaprijed ne poradi na široj popularizaciji književnog djela.
“Kada sam čula da će Raša (Radivoje Raša Andrić) biti reditelj, bilo je samo – da! Mislim da je on dobro osetio celu priču, od načina pripreme snimanja do uložene energije, organizovanja ekipe…
U nekoliko navrata mi se desilo da stojim na snimanju sa strane, gledam ljude kako rade i osetim treperenje u grudima, u stomaku… i krenu mi suze od lepote i radosti”, riječi su Jasminke Petrović, koje stoje u specijalnom izdanju knjige “Leto kada sam naučila da letim”, a koje na najbolji način potvrđuju gore rečeno.
Nije zgoreg za kraj još jednom ponoviti: filmovi snimljeni po romanima, a vidjeli smo da postoje i romani napisani tek nakon filma, donose dobro ne samo sedmoj, nego i prvoj, odnosno književnoj umjetnosti.
Preuzeto sa: nezavisne.com
