Njeni se učitelji brinu zbog nje, kažnjavaju je, grde, nagrađuju nekoliko puta kad obrati pažnju, ali ništa. Gillian ne zna sjediti i ne može obraćati pažnju.
Kad se vrati kući, kažnjava je i majka. Dakle, ne samo da što Gillian ima loše ocjene i mnogo kazni u školi, već i pati od toga kod kuće.
…Jednog dana, Gillianina majka je pozvana u školu. Žena, tužna poput nekoga ko čeka loše vjesti, odlazi u skolsku prostoriju za razgovore. Učitelji govore o bolesti, o očitom poremećaju. Možda je to hiperaktivnost ili joj možda treba neki vid lečenja..
Tokom razgovora dolazi bivša učiteljica koja je odlično poznavala devojčicu. Traži od svih odraslih, majki i kolega da je slijede u susjednu učionicu u kojoj je ona još uvijek sjedila. Uključuje stari radio i pojačava muziku.
…Kako je devojčica ostala sama u učionici (čekajuci mamu), odmah ustaje i počinje se kretati gore-dole,levo I desno, nogama i srcem hvatajući muziku u ritmu. Učiteljica se smeši dok kolege i majka gledaju između zbunjenosti i saosećanja,
I govori:
” Vidite ? Gillian nije bolesna, Gillian je plesačica! ”
Preporučujem majci da je odvede na plesni kurs.
Gillian se upisala….
…zavrsila je svoj prvi plesni dan i kad se vratila kući,rekla je majci:
′ ′ Svi su poput mene, tamo niko ne može sjediti! ”
1981. godine, nakon plesačke karijere, otvorivši vlastitu plesnu akademiju i primivši međunarodno priznanje za svoju umetnost, Gillian Lynne postala je koreograf muzikla ′ ′ Mačke 1981. I Fantom iz opere 1986.”
Nadamo se da će sva različita djeca pronaći odrasle ljude koji ih mogu dočekati onakvima kakvi jesu, a ne onim što im nedostaje.
~Živele razlike, male crne ovce i neshvaćeni. Oni su ti koji stvaraju jedinstvenu lepotu na ovom svetu.”
Preuzeto sa: facebook.com
