Njen govor je tada postao viralan, a mnogi su hvalili njegovu moćnu poruku.
Nakon što je moj Facebook feed eksplodirao od „<3 Amy“ statusa, odlučila sam da pročitam transkript njenog monologa. Amy priča o svom iskustvu kada po završetku srednje škole, kada je upisala koledž, periodu kada je naglo izgubila samopouzdanje.
Opisuje kako je pronašla samopoštovanje. Uopšte se ne protivim ovom. To je veoma poznata (ali važna) poruka, sa kojom svaka osoba može da se poveže.
Ono što mi je bilo neuobičajeno sa njenim govorom je moguće silovanje koje je možda počinila kako bi pronašla sopstvenu vrijednost.
Na početku priče, Amy opisuje kako niko od momaka na koledžu nije obraćalo pažnju na nju, osim jednog momka na završnoj godini po imenu Matt. Jednog dana Matt je zove u 8 ujutru, pozivajući je u svoju sobu u domu, a ona odmah prepoznaje da je pijan:
“Napokon, vrata se otvaraju. To je Matt, ali i ne baš. On je tu, ali i nije. Lice mu je nekako izobličeno, a oči kao da ne može da se fokusira na mene. Na neki način me gleda iz profila, kao ajkula. ‘Hej!’ viče, preglasno, i grli me, previše snažno. Devastiran je.”
Ovo ne spriječava Amy da uđe u njegovu sobu. Prema njenim riječima, ona je samo željela da se osjeća poželjnom. Legli su zajedno u krevet i imali neki nevjerovatno neugodan oblik seksualnog odnosa:
“Gurao je svoje prste u mene kao da je tamo izgubio ključeve od auta. A onda je došao na red seks, i tu riječ koristim veoma slobodno. Njegov penis je bio tako mekan, da se osjećao kao jedna od onih stvari za oslobađanje od stresa koje stišćete u ruci.”
Neću vam iznositi sve detalje, ali važno je napomenuti da je Matt više puta tokom seksa zaspao, prema njenoj priči. To nam daje naznaku koliko je pijan bio i kako je Amy pustila da se to nastavi uprkos prekidima.
Dakle, da li je to silovanje? Mnogi ljudi smatraju da pijani pristanak nije pravi pristanak. Bez obzira na vaše lično mišljenje, njeno ponašanje bi se moglo posmatrati kao silovanje u očima njenog koledža, Univerziteta Towson. Evo Towsonove politike o seksualnom uznemiravanju, iako ne možemo biti sigurni da se nije promijenila od njenog nezgodnog iskustva:
“Da bi dali minimalnu saglasnost, osoba ne smije biti fizički ili psihički nesposobna (npr. alkoholom, drogom, nesvjesticom, mentalnim invaliditetom).”
Teško je poreći da Matt u tom trenutku nije bio mentalno onesposobljen. Prema Amynim riječima, on je bio “devastiran”.
U očima zakona države Maryland, stvari postaju malo komplikovanije. Amy bi mogla biti kriva za silovanje ili seksualni napad u zavisnosti od toga da li je penetracija postignuta ili ne. Prema državnom zakonu, osoba ne može stupiti u vaginalni odnos sa drugom “ako je žrtva mentalno defektna osoba, mentalno onesposobljena osoba ili fizički bespomoćna osoba, a lice koje vrši radnju zna ili razumije da je žrtva u takvom stanju”. Čak i sa pravne strane, teško je tvrditi da to nije bilo silovanje s obzirom na sve detalje u Amynom govoru.
Društvo, međutim, možda nema isti stav. Da su uloge zamijenjene, reakcije ljudi na govor bi bile potpuno drugačije. Kako bi izgledalo da trijezan momak iskoristi pijanu djevojku koja se onesvijesti? Ima li svijet samilosti za takvu hulju? Trijezan momak bi služio kao nepobitan dokaz “kulture silovanja”, a nesposobna djevojka bi bila žrtva.
Umjesto zgražanja, Schumer je dobila samo pohvale. Ne samo da su ljudi smatrali njen govor inspirativnim, već su ga smatrali i smiješnim. Velik dio njenog govora je ismijavanje osobe koju je možda silovala, a ljudi su mislili da je to bilo urnebesno i hrabro.
Nije to tako teško ni povjerovati, dugo već ismijavamo muškarce koji su silovani. Pogledajte filmove kao što su “Wedding Crashers” ili “Get Him to the Greek”. Silovanje je jednostavno komično sredstvo kada je riječ o muškarcima.
Što je još više uznemirujuće, možda društvo uopšte ne vjeruje da muškarci mogu biti silovani.
