U prilog tome govore podaci Ministarstva unutrašnjih poslova RS, prema kojima je u toku školske 2021/2022. godine u školama u Republici Srpskoj, evidentirano 35 slučajeva vršnjačkog nasilja, što je više u odnosu na školsku 2020/2021, kada su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova RS zabilježili 29 slučajeva maloljetničke delinkvencije.
Pojedini slučajevi prijavljeni su tužilaštvu, a zbog počinjenih krivičnih djela pokrenuti su i prekršajni postupci.
“Policijski službenici nadležnim tužilaštvima podnijeli su 14 izvještaja o počinjenim krivičnim djelima, šest izvještaja o preduzetim mjerama i radnjama, u 12 slučajeva je pokrenut prekršajni postupak, dok je u tri slučaja pokrenut postupak unutar škole”, rečeno je za “Nezavisne novine” iz MUP-a Srpske.
U toku nedavno završene školske godine, vršnjačko nasilje počinilo je 57 maloljetnika, od kojih su 51 muškog i šest ženskog pola. Ono što posebno zabrinjava jeste podatak da je broj maloljetnih delinkvenata među osnovcima i srednjoškolcima skoro identičan.
“Među maloljetnim počiniocima, 26 su učenici osnovne i 31 srednje škole”, saopšteno je iz MUP-a Republike Srpske.
Sociolog Vladimir Vasić za “Nezavisne novine” poručuje da je maloljetnička delinkvencija tipična za neuređena društva.
“To je upaljen alarm da u ovom društvu jednostavno nešto nije u redu. Djeca samo time pokazuju da nešto nije dobro u porodici ili socijalnoj sredini. Ovi podaci su u stvarnosti i gori, jer imamo djece koja nikome ne govore da su bila žrtve vršnjačkog nasilja. Kao produkt svega toga, nažalost, imamo česta samoubistva među maloljetnicima ili posezanje za psihoaktivnim supstancama”, ističe Vasić.
On smatra da je sistem vrijednosti urušen i da to direktno utiče na pojavu vršnjačkog nasilja među školarcima.
“Muzika, film, plasiranje drugih stvari, promoviše iskrivljene vrijednosti, prije svih nasilje. Ti neki, uslovno rečeno, loši momci, prikazuju se kao dobri i heroji. Moramo djeci da nađemo alternativu za ulicu, da nađemo alternativu za kockarnicu, za društvene mreže itd. Dijete je samo tu kolateralna šteta čitavog ovog sistema, a najveći teret, pored porodice, nosi škola”, kaže Vasić, koji podsjeća da se upravo iz školskih klupa razvija identitet djece, što se odražava na njihovo odrastanje.
Psiholog Aleksandar Milić u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da su u ovom slučaju zakazali svi, od škole do roditelja.
“I škole su zatajile, one samo evidentiraju, pa pozovu roditelje. Tamo su pedagog, psiholog i nastavnici. A ako je epilog da samo budu kažnjena djeca, onda se pojačava otpor među djecom da se to riješi. Mi imamo pogrešan pristup, uočavamo problem i onda tražimo od roditelja da to riješe, a to u stvari škole treba da riješe. Jer ima i slučajeva psihičkog zlostavljanja u školama”, jasan je Milić.
Navodi da se, u skladu sa uzrastom, širi pogled na svijet i odnos prema drugima. “Kod djece se lako stvara ta socijalna netrpeljivost prema vršnjacima. Očito da nema dovoljno aktivnosti u školama, a pitam – pa gdje bi trebalo da bude, ako ne tamo? Ne možemo djeci samo izricati disciplinske mjere, pa nije to sud”, kategoričan je Milić.
Iz Ministarstva prosvjete i kulture RS poručuju da će u narednom periodu preduzeti dodatne aktivnosti na jačanju vaspitne uloge škole kako bi pojave nasilja smanjili na minimum te ojačali preventivno djelovanje.
