Ali dobro… vidim piše ko god stigne na ovu temu, a ja nekako smatram da imam pravo (jer muž, jer kuma, jer i sama nisam mogla stati na svoje noge kako treba mjesecima, jer promijenih posao prošle godine i dobih rukovodioca u kolicima).
Hoće me taj točak.
Nisam ni znala da ovaj dan postoji, mada, ne vidim neku razliku, meni je svaki dan dan invalidskih kolica. I kada ovo kažem ne mislim ništa loše. Ja sam ta kolica, tj. ljude u njima sama odabrala.
Jesam života mi, pa i kod matičara i kod popa i ostalih svjetovnih i duhovnih “institucija”.
Ljudi dragi, manite se ćorava posla i pravljenja od ljudi u kolicima ono što nisu. A iznad svega drugog što nisu, kao prvo nisu razlog da vas bude sramota što hodate a nešto vam se neda, dok oni to isto rade bez da se žale.
Vjerujte, i njima se mnogo toga ne da, pa ih nije sramota. A rade ono što im se da. Ili što moraju. Kao i vi. Samo sjedeć(K)i.
Aplaudirajte im, kao i ostalima, kada su uspješni u poslu, kada naprave kuću, kada nisu smradovi od ljudi.
Aplaudirajte im što svaki dan ustaju u 6 i idu na posao i tako 20 godina. Što su dobri roditelji. Ali tek ako sve ovo jesu, a ne samo zato što su u kolicima. I ne nazivajte mi kumu slikarkom u kolicima, živi bili. Može ona slikati i sa trosjeda, a glupo zvuči slikarka sa trosjeda.
Nego… da se uozbiljim.
– Kolica nisu bauk.
– Kolica nisu sramota.
– Kolica svakako nisu “svaka ti čast, pa ti trepćeš iako si u kolicima”.
– Kolica ne znače da će neko ostariti sam, bez ljubavi, braka, potomstva.
– Kolica ne stavljaju X na seksualne odnose.
– Kolica ne stavljaju X na društveni život.
– Kolica nisu nužno razlog za penziju.
I nikako, ali baš nikako, kolica nisu odmagalo, nego pomagalo. Pobogu, pa tako ih i medicinari deklarišu – ortopedsko pomagalo. Odmaže sistem, ljudi, nemogućnost ostvarivanja prava, odmažu i sami ljudi u kolicima kojima se neda da se pokrenu jer im se isto tako ne bi dalo ni da hodaju, jer su takvi.
Kolica nisu kriva za bilo šta. Ljudi su.
I ako smatrate da vas treba biti sramota kada vidite nekog u kolicima da radi, trenira, izlazi, smije se… onda vas treba biti sramota i što nemate rak, rijetko oboljenje ili bilo koje drugo stanje koje nemate a neko ima.
Hvala na pažnji i sledećeg 1.3. nemojte da pišete hvalospjeve o ljudima u kolicima, nego se sjetite da ne parkirate po trotoarima, rampama i označenim parking mjestima.
Preuzeto sa: facebook.com