Za mnom se suze iz džepova krune
Njih nikad ne pojedu ptice
I svi putevi kojima odem
Sijaju mojim roditeljima u mraku
Noću kad ustanu da popiju vode
Da namažu koleno ili rame
Sijaju da ih podsete
Da deca uvek nekud moraju da odu
I oni tad moraju da stisnu zube
Malo jače nego kad ih boli rame
Ja uvek znam kuda da se vratim
I gde god da kuću po svetu sejem
Nigde se ne primi
Možeš u nekom naći dom
Ali nigde više ne niču
Nad sudoperom ruke tvoje majke
I u jednom trenutku moraš prihvatiti
Da si prestao da budeš dete
I da nikad neće presušiti
Sve one suze za pragove
Suze za prozore
Za sobe
Za subote
Suze za rađanja i umiranja
Ja uvek znam kuda da se vratim kući
I uvek u oku čuvam
Još jednu suzu za svaki slučaj
Da me podseti da se u autobusima najlakše plače
Dajana Grubišić
Preuzeto sa: instagram.com