Koliko juče, Narodna skupoština RS je usvojila nacrt zakona o kleveti i uvredi. Dakako, u formi dopune Krivičnog zakona ovdašnjeg entiteta. Ne mogu (a nadam se da i ne trebam) zamarati čitaoce sa raspravama na pomenutoj sjednici. Ali, moram reći nešto drugo, čini mi se doista važno. Riječ je o pozadini ovog dokumenta.
Naime, pomenute odredbe ovog dokumenta nisu zapravo usmjerene protiv novinara, protiv medija, protiv ovakvih ili onakvih dezinformacija – usmjrene su na ono što se nalazi iza te fasade. Jer, osnovni cilj tzv.
Nacrta nije nikakvo „pročišćavamje medijslog prostora“ ili pak „uređivanje pravila ponašanja“ ili neko „disciplinovanje novinara“. Ne. Onaj suštinski cilj je LEGALIZACIJA DIKTATURE.
Dakle, nije bitno šta je i kako neko rekao ili napisao protiv nekoga, vać da li je to učinio po propisima ili ne. U skladu s tim, nama će biti dozvoljeno da se družimo, da se volimo, da sanjamo – samo i isključivo ako to radimo po propisima. Možda da i vaspitavamo djecu „po propisima“.
A u protivnom, slijede drakonske kazne za kršenje tih propisa!? Vjerovatno ćemo morati i da jedemo (ako budemo imali šta) isto tako po tim istim propisima. U prilog tome je na jučerašnjoj sjednici Narodne skjupštine jedan od govornika izrekao i gotovo nevjerovatan zahtjev: on želi da ima tzv. zdrav jezik, da čuje tzv. zdrave riječi, a ne bilio kakve. I onda če, valjda moći slobodno da diše…
I još je dodao da je najvažnije da li se javno iznosi ili istina ili neieistina. Ne znajući, naravno, u svojoj primitivnoj svijesti, da istina ne pripada njemu i njegovim institucijama – nego baš nama, običnim ljudima.
I koliko znam, dotični govornik nije biološki mogao učestvovati u osnivanju Trečeg Rajha, ali što se tičle Četvrtog – očigledno bi mogao.
Na tragu prethodnog su i ministri iz Vlade RS, na čelu sa mlađanim ministrom pravde, koji je nažalost pravnik, ali je i zvanični predlagač pomenutih besmislica. Naravno, primjera sa ove dvodnevne sjednice parlamenta RS ima još, ali oni – bar po mom sudu – ne zahtijevaju bilo kakvo daljnje navođenje.
Jer. na sjednici se nije oglasio ni premijer, a niti ministar obrazovanja. Zašto?
Nije se, takođe oglasio ni šef države. a ni šefica Vijeća ministara, gospođa Krišto. I ne samo to – opštem ćutanju su se pridružili i univerzitet u Banjaluci, Filozofski fakultet (kao jedini fakultet humanističkih nauka ovdje) pa i rektor banjalučkog univerziteta, koji je u dva navrata rekao da on ne može ništa komentarisati što je vezano za uvođenje diktature u naše živote – jer je on ljekar a to je isključivo pravno pitanje! Svašta.
Ćute takođe i svekolike akademije nauka u ovoj našoj maloj zemlji, (bez) brojni akademici, i ne znam ko sve još. Ne ćuti, koliko znam, tek nas nekoliko običnih ljudi čiji se glas i ne čuje predaleko. S obzirom na opšti muk, vjerovqatno bi imalo smisla smimiti i nastavak onog kultnog filma o pljački Trećeg Rajha, gdje su maestralne uloge odigrali Dragan Nikolić i Nikola Đuričko.
Radni naslov pomenutog nastavka mogao bi glasiti ovako: „Velika pljačka Četvrtog Rajha.“ Snimanje bi se obavilo na prostorima Bosne i Hercegovine, uz učešće tri režisera (po jedan iz svakog konstitutivnog naroda), dok bi se na istom principu formirala i glumačka ekipa. Eventualni problemi bi jedino mogli nastati kod rada na scenariju, jer se o tome moraju precizno usglasiti pomnuti konstitutivni narodi. No, kako god bilo, ovaj projekat ima šanse da uspije.
A za to vrijeme, mi ćemo predano raditi na obnovi i izgradnji naše male zemlje. Nećemo praviti nikakve proteste, nećemo izlaziti na ulice, nećemo nikog ometati u njihovim monstruoznim nakanama. Dogovorili smo da radimo tajno, u kružocima, u zatvorskim ćelijama… Kao i u ranija vremena kada se vodila borba protiv pošasti fašizma…
Eto, moram sada prekinuti ovaj tekst, jer žurim na sastanak moje ilegalne grupe.
S. F. S. N.
Miodrag Živanović, penzioner
Preuzeto sa: 6yka.com
