Žena za utjehu je pojam koji se odnosi na žene koje su bile prisiljene da rade u ratnim bordelima japanske vojske između 1932. i 1945. godine. Aktivisti procjenjuju da je 200.000 ljudi sa okupiranih teritorija bilo prisiljeno na seksualno ropstvo, uključujući oko 2.000 žena sa Tajvana, prenosi BBC.
Žena, koja nije htjela da bude imenovana, umrla je 10. maja, a porodica je tužnu vijest podijelila nakon održanog privatnog sprovoda. Seksualne robinje u carski Japan najčešće su dolazile sa okupiranih teritorija Koreje, Kine, Tajvana ili Filipina. Tajpejska fondacija za pomoć ženama locirala je 59 žena nakon što je 1992. osnovala telefon za pomoć žrtvama.
“Nadamo se da istina o seksualnom nasilju neće nestati sa smrću ovih žena. Nastavićemo zahtijevati da se japanska vlada izvini i podmiri štetu uzrokovanu žrtvama i njihovim porodicama”, poručili su iz fondacije.
Tajvan je od 1895. do 1945. bio japanska kolonija, a iako postoje brojni spomenici posvećeni japanskom doprinosu u razvoju ostrva, prvi spomenik ženama za utjehu podignut je tek 2018. u južnom gradu Tainanu.
Dvije godine nakon što je otvoren i muzej posvećen ovim ženama, japanski desničarski aktivista snimljen je kako udara nogom u kip, što je izazvalo proteste.
Istorijske pritužbe dugo su bile bolna točka u odnosima Japana sa susjedima, pogotovo sa Korejom. Godine 2015. dvije vlade su postigle dogovor u kojem se Fumio Kišida, tadašnji ministar spoljnih poslova Japana, izvinio za tešku uvredu časti i dostojanstva velikog broja žena.
Nekoliko nedjelja kasnije, premijer Šinzo Abe povukao je izvinjenje rekavši da ne postoje dokumenti koji navode da su žene bile nasilno odvedene. Južna Koreja je prihvatila japansku odštetu u iznosu od milijardu jena (6,7 miliona evra), koju su žrtve okarakterisale kao nedovoljnu.
Meri Mekarti, profesorica sa Univerziteta Drejk koja se specijalizovala za unutrašnju i spoljnu politiku Japana, tvrdi da je Japan minimizirao problematiku žena za utjehu u svojoj priči nakon Drugog svjetskog rata. Trenutno u Japanu ne postoji konsenzus o pitanju žena za utjehu: ko su bile, kako su regrutovane, koja je odgovornost japanske vojske i vlade, te šta bi danas trebalo preduzeti.
“Bile su obezvrijeđene uklanjanjem te teme iz japanskih školskih udžbenika, političarima koji su poricali problem, te aktivnim insistiranjem vlade i pojedinih političara da se spomenici ženama za utjehu uklone”, rekla je Mekarti.
Preuzeto sa: nezavisne.com
