Kada je prije više od godinu dana u užasnoj saobraćajnoj nesreći teško povrijeđen divni Orhan Tanović, sin našeg velikog oskarovca, Danisa Tanovića, koji je tek pukom srećom preživio, zabrinut, očajan, zavapio sam s pitanjem – do kada ćemo govoriti: “Nikada više”?!
Piše: Faruk Vele, za portal Radiosarajevo.ba
Jer…
Kada je prije 15 godina ubijen Denis Mrnjavac, kazali smo: “Nikad više!”. Ponovilo se!
Kada je prije skoro 14 godina ubijen Amar Mistrić, kazali smo: “Nikad više!”. Ponovilo se!
Kada je u aprilu 2014. godine pregažena mlada majka Hava Šljivić-Dovadžija, na protestima smo, također, kazali: “Nikad više!”. Ponovilo se!
Suze i bijes građana zbog smrti dr. Azre Spahić: “Bila je budućnost, a ubio ju je pijani vozač!”
Kada je prije sedam godina ubijen Dženan Memić, kazali smo: “Nikad više!”
Ne samo da ubica nije pronađen, već je razotkrivena “duboka država”, široko i duboko rasprostranjen cijeli sistem zataškavanja jednog užasnog zločina. Agonija porodice Memić traje do danas. Dakle, ponavlja se.
Kad se zlo nastavlja
Kada u junu 2015. godine stradala Jelena Opričić, kazali smo: “Nikad više” A osumnjičeni je pušten na slobodu – “zbog tromosti sistema”. I, naravno, ponovilo se…
Kada je 2016. godine bahati vozač, krećući se vozilom brzinom od 105 kilometara na sat, usmrtio Selmu Agić i Editu Malkoč i pobjegao, kazali smo: “Nikad više”. Ponovilo se!
Kada su 2016. godine “zlatna mladež”, sinovi lokalnih tajkuna, nanijeli teške povrede Mili Soldi iz Širokog Brijega, gotovo da nismo čuli to: “Nikad više”. Ponovilo se, dakako.
Kada je dvije godine kasnije ubijen David Dragičević, sin Davora Dragičevića, kazali smo: “Nikad više”. Ubice nisu privedene pravdi, do danas. I ponovo smo svjedočili (zlo)upotrebi sistema za prikrivanje jednog užasnog zločina.
Kada je 2019. godine izdan i ubijen biznismen Slaviša Krunić koji je govorio “da je Bosanac i da zajedno gradimo državu”, ponovo smo govorili: “Nikad više.”
Ali, zlo je, evo, nastavilo da se širi. Sinoć je ponovo pala krv na ulicama Sarajeva.
UBIJENA je mlada doktorica, sarajevskog Doma zdravlja dr. Azra Spahić (25), dok je njena kolegica dr. Alma Suljić, povrijeđena, ljekari joj se bore za život.
Noćne trke, alkoholizirani vozač koji nema ni položen vozački ispit!!! I uništeni životi. A valjalo je podići dijete, odškolovati doktoricu za manje od četvrt stoljeća.
Osumnjičeni Armin Berberović Berba, tipičan je predstavnik nove bahate generacije – “brzi i žestoki”.
I opet tupi muk u javnosti, posebno među “nadležnima”, dok sami, nažalost, pretpostavljamo da to neće biti posljednji slučaj u crnoj hronici bahatosti, obijesti, sile, koja, evo, Sarajevom i Bosnom sije strah, smrt i zločine. Do kada? Dokle više? Do nekog novog slučaja u kojem će, ne daj Bože, biti desetine mrtvih u nekoj sarajevskoj ili bh. školi? Do zalijetanja vozilima u masu? Do kada?!
Ali, sve u društvenim pojavama ima svoje uzroke. Društvo koje svoje djecu od malih nogu uči nasilnim metodama, da budu “bahati i opasni”, da ih se boje, koje teži “izbrijanoj glavi”, “brzoj lovi”, “moćnom” autu i vezama (znaš li ti ko sam ja!?), koji “postrojavaju” i tuku policajce, koji “cugaju” sa tužiocima, zastupnicima i ministrima…, naprosto mora propasti.
E, to je slika propasti koju gledamo ovih dana u Srbiji nakon užasnih zločina u kojem je u samo dva slučaja ubijeno 17 osoba! Nisu tu krivi samo prokleti rijalitiji i igrice.
Države postoje zbog toga da štite određene vrijednosti, na bazi takvih pretpostavljenih vrijednosti građani i prave “društveni ugovor”, a “monopol nad nasiljem” treba da ima samo – demokratska i pravna država.
Jer, kako primjećuje prof. dr. Nerzuk Ćurak, “monopol nad nasiljem se pojavljuje kao uvjet izgradnje dobrog društva”.
Propast društva
Čini se da ko nas “monopol nad nasiljem” imaju otuđene skupine iz mraka, debelih dosjea, “kockaste glave”, bahati, bez empatije, spremni na sve pa i da nekog uklone s lica zemlje…Gdje su u i zašto šute vjerske zajednice, gdje briga za moral i vrijednosti društva? Šta je sa akademskom zajednicom?
Da, mračnih patologija je uvijek bilo i bit će ih, ali država i društvo moraju poslati odlučne poruke da takvo što neće biti tolerirano.
Ovom društvu nije dovoljna samo promjena vlasti i samodopadnih ministarskih imena, ovom društvu treba korjenita, stvarna promjena!
Građani su poniženi, poraženi, uplašeni, a bijes kulja. On danas mora biti artikuliran i naći izraz u građanskom aktivizmu i snažnom pokretu (a ne uvijek korumpiranim i bahatim strančicama, njihovim “dilovima” i igricama) koji će napraviti prvi korak kao ozdravljenu društva.
U procesima unutrašnjih i vanjskih ataka s ciljem konačne destrukcije države Bosne i Hercegovine, dešava se jednako opasni proces (nakon pljačke ekonomskih dobara) razaranja društva i svih društvenih vrijednosti. I bez jednog i bez drugog – mi naprosto srljamo u propast.
U ime Denisa, Amara, Dženana, Davida, Orhana, Have, Jelene, Selme, Edite, Alme i Azre… i tolikih drugih, znanih i neznanih, u ime naše djece, danas, i sutra, i prekosutra, za četiri ili pet godina, kažimo odlučno: “Nikada više”.
Za sva vremena.
