Prijava
Lola Magazin
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Čitanje: Kako misliti i kako živeti?
Podijeli
Lola MagazinLola Magazin
Font ResizerAa
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Pretraga
  • FEMINIZAM
  • PORODICA
  • ZDRAVLJE
  • ZABAVNIK
  • SEX
  • AKTUELNOSTI
  • ŽIVOT
  • KOLUMNE
  • AUTORKE
Loguj se Prijava
Zaprati Lolu
© 2022 Lola
Lola Magazin > Blog > PORODICA > Kako misliti i kako živeti?
PORODICA

Kako misliti i kako živeti?

Redakcija
Objavljeno 23/08/2023 10:51
Redakcija
Podijeli
Podijeli

Nisu naša deca stradala nesrećnim spletom okolnosti, naša deca su ubijena (streljana, likvidirana) sa vrlo jasnom namerom, planom i željom za fatalnim ishodom… ništa se tu slučajno nije desilo… slučajno su se samo neki spasli…

I kako sada žive, dišu i uopšte postoje roditelji ubijene dece? Kakvo je detinjstvo i mladost braći i sestrama, kakva je starost bakama i dekama? Kakav je život ranjenih i kolike su traume preživelih?

Koliko je tu zapravo svetova razoreno?

Preporučeno

ISPOVIJEST MAJKE TRANSRODNE OSOBE ‘Dobio je novu ličnu kartu s oznakom M, oboje smo zaplakali’
5 načina da se nosite sa lijenim partnerom
Nekad si dobijao batine ili si ti tukao, ali to nisi govorio roditeljima, jer bi te “utjerali” u kuću

Može li se ovo popraviti? – ne može! Mogu li se deca vratiti? –  ne mogu!

A da li je važno ipak utvrditi odgovornosti u ovom zlodelu? – Važno je!

Važno je kako se nikad ovako nešto ne bi ponovilo.

Niko od nas nije sudija ni na ovom svetu, a ponajmanje na “onom” svetu i niko ne pokušava to da bude, ali da zlo ne bi ostalo samo zlo, morala bi makar pouka iz ove tragedije da se ponese.

Utvrđivanje odgovornosti i zakonska kazna ne predstavlja našu osudu. Ona predstavlja stav društva da su radnje koje su do zla dovele neprihvatljive i da za cilj ima njegovo uređenje.

Ni pokajanje ni oprost nemaju za posledicu oslobođenje od odgovornosti, niti bi sa tim trebalo da se meša.

Bog će prihvatiti iskreno pokajanje, naš oprost će značiti nastavak života bez besa i gneva, a podnošenje odgovornosti i izricanje kaznenih mera imaju za cilj stvaranje i gajenje društveno prihvatljivih normi ponašanja.

Mi još nismo stavljeni na iskušenje, niti je od nas neko tražio oprost, ni sa kim nismo zagrljeni plakali nad slikama ili telima naše ubijene dece – kažu neprijatno im je da gledaju… i uporno se trude da objasne kako je sve bilo u redu:

–  dete sa potpunim odsustvom empatije izlagano od strane roditelja sadržaju  neprimerenom njegovom emocionalnom razvoju i obučavano u streljani – ne bi trebalo da je u redu

– detetu dostupno oružje u kući – ne bi trebalo da je u redu

– oglušenje roditelja na savete o potrebnoj psihološkoj podršci i detaljnom ispitivanju deteta usled “krize svesti” – ne bi trebalo da je u redu, jer je za posledicu imalo zataškavanje slučaja deteta koje je zapravo trebalo da se leči

– promena smene i odeljenja bez i jednog pisanog traga u vidu Molbe/Zahteva i Odobrenja, gde će jasni razlozi za preduzimanje takvih mera biti navedeni i nadalje proceduralno praćeni…- ne bi trebalo da je u redu, jer dokazuje odsustvo sistematičnog i organizovanog pristupa

– plasiranje neistina o vršnjačkom nasilju i viktimizacija zločinca – ne bi trebalo da je u redu, jer dovodi do stvaranja idola pogubnih za ovo drušrvo

– video snimci i skrnavljenje identiteta žrtvi, njihovih porodica i potencijalnih žrtvi – ne bi trebalo da je u redu iz svih moralno etičkih i bezbednosnih normi

Toliko toga nije u redu…

Nepravda boli, izvrtanje činjenica boli, jeziva realnost boli, pokušaji izbegavanja odgovornosti bole, a mi?

Mi treba da nastavimo da podnosimo komentare o zločinu, o pravnom postupku, o nama i našoj pobijenoj deci, da podnosimo javno dostupne video snimke gde našu decu u crnim džakovima smeštaju u kamion, da imamo stalno pred očima foto dokumentaciju naše streljane dece uporno uveravajući sebe da imaju spokojan izraz lica, da se utešno i sa zahvalnošću vraćamo poslednjim poljupcima i dodirima u Gradskoj kapeli gde smo makar imali prilike da ih poslednji put usnule vidimo… da gutamo suze, suzbijamo krike, jer su nam ruke na pola ostale prazne… i da podnosimo svoju bol…

I znamo mi da niko “osim” zločinca “nije hteo” loše, ali loše (ne)činjenje je imalo ključnu ulogu u ovoj nezapamćenoj tragediji.

Podnošenje odgovornosti za izabrane postupke je minimum na koji društvo, koje želi bolje, ima pravo.

Izvor: Facebook
Podijeli članak
Twitter Email Kopiraj link Štampaj
Prethodni članak Za sve one prijatelje koji ostaju tu
Sledeći članak Ženo, divna si – Ovo su neki od razloga zašto se emocionalno prejedaš
Poziv majkama koje doje, postanite donor humanog mlijeka!

Na UKC -u Banja Luka, sa radom je uveliko počela Banka humanog…

3 min za čitanje
Porodica, brak i žene: Zašto majke moraju „na sve da misle“

Organizovanje igre sa drugarima ili zakazivanje medicinskog pregleda za decu. Smišljanje kako…

14 min za čitanje
Sedam savjeta za ublažavanje simptoma peludne alergije bez lijekova

Što manje peluda dospije do vaših očiju i nosa, logično, tim bolje.…

3 min za čitanje
7 savjeta kako da dobijete divan preplanuli ten, a da ne ugrozite zdravlje

Iskreno se nadamo da će vremenska prognoza uskoro biti u skladu sa…

5 min za čitanje

Slični postovi

PORODICAIZDVOJENO

14 najčešćih mitova o trudnoći i dojenju i zašto su pogrešni

Autor Lola Magazin 8 min za čitanje
PORODICAIZDVOJENO

Kada roditelji ostare: Jedini ispravan način da se nikada ne ogriješite!

Autor Redakcija 4 min za čitanje
IZDVOJENOFEMINIZAMPORODICA

Ne gubi vreme tražeći idealnog. Traži sebi sličnog koga ćeš moći da voliš kao čoveka.

Autor Lola Magazin 5 min za čitanje
Lola Magazin
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja
  • Kontakt
  • Impressum
  • Prava korišćenja

© Prava zadržava Lola Magazin

Pozdrav od Lole!

Prijavi se ako možeš