Javnost nije zadovoljila konferencija za medije nadležnih koji su radili na slučaju Nermina Sulejmanovića koji je prije dva i po mjeseca u Gradačcu ubio tri osobe i još tri ranio.
Istaknuto je da nije bilo propusta nadležnih u ovom slučaju. Nizamina porodica, prijatelji i građani ne smatraju tako, a u svojoj borbi da to i dokažu će, navode, istrajati.
Tog, kobnog, 11. avgusta, dvije porodice su zavijene u crno, a maloljetna djevojčica ostala je siroče. Potresena je bila javnost BiH, ali i regije, jer, je, ionako gnusan zločin ubistva tada dobio drugu dimenziju, budući da je ubica ubistvo svoje bivše supruge javno emitovao.
Najteže je, nesumnjivo, bilo Nizaminoj porodici, koja ni nakon dva i po mjeseca nije dobila odgovore na brojna pitanja koja vise u vazduhu. U odnosu na ono što su čuli dan ranije, očekivali su mnogo više, ali su zbog nepovjerenja u nadležne, znali da i ne mogu očekivati više, kaže Nizamin rođak, Riad Sendić.
“Rečeno je da nije došlo do propusta u policiji, i nažalost i moja porodica i ja smatramo to pogubnim za naše društvo. Jer, osim krivca, ubice, Nermina, ispalo je sada da je Nizama kriva”, kaže Riad Sendić, rođak ubijene Nizame.
Potresno priča Riad, koji podsjeća na Nizamine posljednje trenutke i njenu grčevitu borbu za život, očekujući zvuke policjjske sirene, koje, nažalost, nije dočekala. Sve je moglo biti spriječeno i mnogo ranije, kaže, jer je Nizama nekoliko puta prijavljivala nasilničko ponašanje svog supruga.
“Zadnji vagon tog voza bio je sami 11.8. kada je policija pozvana na lice mjesta i kada su zakasnili. Da napomenem, na posljednju komandu koju je Nermin izdao Nizami, ona je jako sporo koračala do njegovog automobila, prije nego što je odveo na tu lokaciju, da bi kupila sebi vremena. Očekivala je da će čuti sirene, da će vidjeti rotacije, ali, nažalost, do toga nije došlo”, kaže Riad Sendić.
A život je u ovom gradu nastavio da se odvija… Sve manje se o ovom slučaju priča, ali se ne zaboravlja.
“Sjećamo se, pravimo se da je sve u redu, ali nije”.
“Priča se stalno i sve je žalosno, ali još je više žalosno što su na sudu donijeli odluku da niko nije kriv”.
Pojedine, međutim, uznemirava i to što, kako kažu, ne znaju ni je li Sulejmanović sahranjen.
“Jedni viču da su ga ukopali, a jedni da još stoji”.
“Samo ne znam je li sahranjen, to mene interesuje”.
U Gradačcu je danas petak, pazarni dan, baš kao što je bio i tada, 11. avgusta ove godine, kada se desio monstruozan zločin, gdje je, među troje ubijenih, i Nizama Hećimović. Od tada se, više-manje, sve nekako vratilo u normalu, barem, sudeći po izjavama građana Gradačca.
Međutim, ono što podsjeća na taj. monstruozni, 11. avgust, je ovaj transparent, gdje se i dalje, na ovom mjestu, svake subotge okuplja sve manja grupa ljudi, ali dovoljna, da pokaže da joj je stalo da se ovaj slučaj istjera do kraja i rasvijetle okolnosti, koje su mogle da spriječe Nizamino ubistvo.
“Kažu, nema nikakvih propusta, a telefon nisu mogli otključati. Po mom mišljenju, glavni dokaz nisu mogli otključati. Razočarani smo totalno, šta možemo, ili da odemo iz ove države, ili da se nešto promijeni drastično”, kaže Miralem Topalović, neformalno udruženje građana.
A neće, jer lako je kriminalcima u zemlji u kojoj vladaju kriminalci, oštro kritikuje sistem Nizamin nekadašnji razredni starješina, koji se prisjeća da je pokojna Nizama važila za primjernog i dobrog učenika.
“Zna se ko je šta. Znaju i ovi koji bi trebalo da preduzmu neke mjere. Ali, to se ništa ne radi. Ali, mislim da je ključni krivac, normalno, osim političke vrhuške, pravni sistem-odnosno, oni koji bi trebalo da zatvaraju takve ljude”, rekao je Redžo Dervišević, nekadašnji razrednik Nizame Hećimović.
Umjesto toga, nakon Nizame, a i mnogo prije nje, svjedočili smo brutalnim ubistvima žena, zbog čega povremeno ulice bh. gradova vrve od ljudi koji na to ukazuju i traže rješenja. Za sada ih nema, ali Nizamina porodica se nada da će pravdu dočekati, barem, mala Lena, koja se trenutno nalazi kod svoje tetke, Nizamine sestre i čeka na to da i pravosnažno ostane u ovom domu.
