,,Bila sam daleko od svih ljudi koji su me ismijavali zbog mog tijela…dopustila sam sebi da budem uzbuđena zbog nove avanture.“
Javi mi je pokazivao još jedan od skrivenih dragulja njegovog andaluzijskog doma, vodeći me kroz vulkanske planine i sela duž južne obale. Dok smo prolazili pored starih ruševina obraslih u masline, pričao mi je šta zna o tom području. To je nekad bio dom dinastije Nasrida, Rimskog carstva, pa čak i praistorijskih ljudi.
Ovo je područje nedavno proglašeno za prirodni park da bi se zemlja zaštitila od investitora i njihovih planova za novu turističku sezonu. Način na koji je Javi opisivao plaže i uvale, zvučale su spektakularno i sveto.
Nakon duge i trzave vožnje neasfaltiranom cestom, napokon smo stigli na najzapanjujuću plažu koju sam ikada vidjela. Vidjela sam kilometre netaknutog pijeska, ogromne stijene koje izviruju iz kristalno čistog Sredozemnog mora i dvorac star nekoliko vijekova, zlatan kao i zemlja na kojoj stoji.
Shvatila sam da nisam ponijela bikini, ali prije nego što sam stigla da se rastužim, Javi me je uvjerio da nam je bitnija odgovarajuća obuća nego kupaći kostim.
Dok smo se kretali ka obali, sreća je bila opipljiva. Djeca su pravila dvorce dok su se roditelji odmarali pod suncobranima, djevojke su se zabavljale, a grupica prijatelja je igrala odbojku na plaži, zaranjajući u vodu nakon neuspjelih udaraca.
Onda, bez znakova koji bi nas upozorili da smo ušli u drugi dio plaže i bez ikakve stvarne fizičke separacije od ostatka mase, naišli smo na par koji je bio nag. Zatim, nakon 20 metara i poslije jedne stijene, naišli smo na drugi par. Malo dalje, prošli smo pored roditelja sa djecom – svi su bili goli, bez obzira na pol.
Čitala sam o nudističkim plažama prije nego što sam se preselila u Španiju. Na papiru, ideja da mogu pokazati moje intimne dijelove tijela bez dobacivanja, osuđivanja ili kazne, bila je oslobađajuća.
Ali nisam bila spremna na to kako će su se stvarno osjećati u toj situaciji. Mislila sam da sam progresivna i, nesumnjivo, feministkinja. Ipak, bez obzira koliko sam željela da se osjećam osnaženo, osjećala sam nelagodu pri pomisli da sam potpuno gola na otvorenom pred drugim ljudima, čak i pred ovim muškarcem s kojim sam bila intimna mjesecima.
Dok smo prolazili pored posjetilaca plaže, pokušavala sam da budem puna poštovanja – držala sam pogled na njihovim licima i tiho ih pozdravljala – u nadi da ću očuvati integritet njihove intimnosti.
Takođe sam počela da osjećam blagu zavist prema njima, posebno prema djeci i čak Javiju, koji su odrasli uz takav normalni stav prema ljudskom tijelu. U poređenju s njima, osjećala sam se kao da sam odrasla u romanu Natanijela Hauthorna, naučena da se stidim i da se pokrivam.
Preplavljujuća puritanska perspektiva na ženska tijela prožela je sve aspekte života u SAD-u, i zbog toga smo uslovljeni da vjerujemo da muška i ženska tijela odjeća zahtijevaju različita pravila.
Budući da dolazim iz raznolike zajednice u Metro-Detroitu, shvatila sam da ova diferencijacija nije ograničena na bilo koju društvenu sferu, kulturu ili religiju.
Čula sam priče o tome kako je moj deda iz Makedonije bio prilično konzervativan – nije dozvoljavao mojoj majci da ide na balet jer bi kostimi previše otkrivali njeno tijelo – i bilo je uobičajeno vidjeti žene koje pokrivaju kosu na liturgiji u crkvi.
Imala sam prijateljice katolkinje kojima nije bilo dozvoljeno da nose suknje bez najlonki, a odrasla sam gledajući prijateljice muslimanke kako moraju da se suzdrže od plivanja na časovima fizičkog vaspitanja. Iako je naša škola prilagodila program kako bi omogućila da svi mogu da učestvuju, takođe je imala pravila o odjeći za djevojčice, od dužine suknji do otkrivanja kože, dok dječaci nisu morali da se suočavaju sa istim ograničenjima.
Gdje god bih se okrenula, činilo se da postoji preovlađujući konsenzus da kao žena trebam da pokrijem oblik u kojem se nalazi moja duša.
Ali dok je moja zemlja i zajednica nametala jedno, mejnstrim mediji su prodavali drugo. Ženske grudi su seksualizovane, ali i presudne za žensku ljepotu i mušku želju. Janet Jacksonino izlaganje bradavica smatrano je skandaloznim, kupaći kostimi iz “Baywatch”-a nisu ostavljali mnogo mašti na volju, a ,,Friends” se činio snimljenim u polarnim uslovima.
Da bi stvari bile komplikovanije, moje tijelo u razvoju nije izgledalo kao tijela što sam viđala na televiziji ili stranicama američkih časopisa, a moji vršnjaci su se pobrinuli da mi to saopšte.
Tokom većeg dijela mladosti, bila sam žrtva vršnjačkog nasilja kako u školi, tako i van nje.
Čak su i moji seksualni partneri javno ismijavali moje tijelo i sugerisali plastičnu hirurgiju.
Činilo se da su dječaci i muškarci ne samo slobodni da nose šta god žele, već i da kritikuju tijela svojih koleginica. Nakon mnogo bolnih godina, nisam se osjećala prijatno u svojoj koži, a izlaganje cijelog svog tijela svjetlosti dana djelovalo je vanzemaljski.
Srećom, više nisam bila u toj sredini. Bila sam na mjestu gde je sunčanje bez gornjeg dijela kupaćeg kostima bilo uobičajeno i čak zakonski zaštićeno, dojenje u javnosti je bilo normalno, a cenzura na televiziji i radiju jednostavno nije postojala kao u SAD-u.
Bila sam na okeanu udaljena od svih koji su se rugali mom telu, daleko od ograničenja američkih rodno-specifičnih normi i društvenih konstrukcija, pa sam pokušala da se pripremim za ovo novo iskustvo.
Javi i ja smo nastavili putovanje kroz vrlo kamenit teren, a dok smo hodali, on mi je pomogao da se osjećam sigurno dok sam dijelila s njim svoje osjećaje neizvjesnosti i frustracije. Javi je priznao da i sam ima svoje probleme i demantovao mnoge mitove o naturizmu i sunčanju bez gornjeg dijela kupaćeg kostima.
Rekao mi je da mogu otići na bilo koju turističku ili javnu plažu i vidjeti žene koje oslobađaju svoje grudi jer se golotinja ne smatra vulgarnom. Rekao je da se nudizam smatra prihvatljivim samo na plažama koje su označene kao nudističke. Razgovarali smo o tome kako anonimnost pomaže i da ne može biti ničeg ljudskijeg od uživanja u prirodi dok smo goli.
Konačno smo stigli do naše skrivene uvale i polako, ali sigurno, skinuli smo odjeću. U grudnjaku i gaćicama, rekla sam mu da će mi trebati neko vrijeme da se potpuno skinem, a on je ostavio svoje gaćice kako bih se osjećala udobno.
Ova plaža je bila prekrivena oštrim stijenama i nije bila ni blizu udobna kao prethodna, ali bila je izolovana i nije bilo nikoga osim ovog divnog španskog muškarca i mojih sopstvenih nesigurnosti.
Trebalo mi je da skrenem pažnju sa svog tijela, pa sam počela istraživati šta se krije u plitkoj vodi, pazeći da ne stanem na ježeve i oštre kamenčiće. Dok sam gledala kako Javi odlazi u dublju vodu, pokušavala sam da shvatim šta me koči.
Razvila sam kompleks zbog mojih areola koje nisu veličine Pamela Anderson i tamnih dlačica koje sam morala da čupkam. Moje grudi – definirajući aspekt moje ženstvenosti – činile su da se osjećam suprotno od seksi i ženstveno, i bila sam prestravljena da će me ovaj muškarac ismijati kao što su to drugi učinili u prošlosti.
Onda sam se sjetila da je Javi odrastao na drugačiji način. Za razliku od američkih muškaraca, čije je izlaganje ženskim grudima bilo ograničeno na pornografiju i retuširane stranice Penthouse-a i Playboy-a, Javi je tokom svog života vidio razne ženske grudi. Moje će biti samo još jedan par.
Iskoristila sam odsustvo njegovog pogleda, skinula preostalu odeću i krenula ka njemu u dublju vodu.
Kada me je vidio golu, nije se smijao ni zurio, već se umjesto toga osmjehnuo od uha do uha, poljubio me i uzviknuo: ,,Moj red!” Nakon što je skinuo sve sa sebe, shvatila sam koliko sam preuveličala cijelo iskustvo i učinila ga mnogo većim nego što jeste.
Petnaest godina i dvoje djece kasnije, uspjeli smo posjetiti te jedinstvene plaže samo nekoliko puta.
Prilagođavajući se sunčanju bez gornjeg dela kupaćeg kostima na javnim plažama naše obale, svaki odlazak na plažu, u godinama otkako smo se preselili ovdje, postao je oblik terapije za mene.
Slično većini španskih žena koje poznajem, ne osjećam se prijatno da budem gola pred svekrvom, komšijama ili prijateljima svog muža, ali inače skidam gornji deo kupaćeg kostima na plaži redovno, naučivši da cijenim svoje tijelo u procesu, koliko god savršeno i nesavršeno ono bilo.
Takođe je uobičajeno da mlade djevojčice, u uzrastu od 7 i 9 godina, idu na plažu i bazen samo u donjem dijelu kupaćeg kostima. Izložene različitim tijelima i grudima, moja djeca vide mnogo više od onoga što postoji u Holivudu ili na društvenim mrežama i uče da su mnogo više od seksualnih objekata.
Prošlog mjeseca, Javi i ja posjetili smo nudističku plažu sa naše dvije kćerke. Nakon što smo zakoračili u svjetlucavu vodu, moj suprug mi je rekao koliko jako želi da skine svoj kupaći kostim i pliva nag.
Sjetila sam se te porodice koju smo sreli prilikom moje prve posjete i shvatila sam da je ovo prilika da svojoj djeci pružimo zdrav primjer ljubavi prema našim tijelima.
Skinula sam gornji deo kupaćeg kostima. Budući da je ovo bilo prvi put da nas naše djevojčice vide kako se kupamo goli, bilo im je neprijatno. Nakon što smo imali utješan razgovor, naše kćerke su razumjele zašto uživamo u sunčanju bez gornjeg dela kupaćeg kostima, i kao roditelji, brzo smo shvatili da će povremeni izleti na mjesta poput ovog pomoći našoj djeci da razviju bolji odnos sa svojim sopstvenim tijelima.
Odgojiti djecu da se osjećaju slobodno u svom tijelu nije bilo jednostavno.
Dok moji liberalni prijatelji u SAD-u smatraju da je to potpuno normalno, imali smo druge prijatelje i članove porodice koji su se zgražavali pri pogledu na naše djevojčice bez gornjeg dijela kupaćeg kostima, instinktivno im govoreći da se pokriju, čak i kad su bile veoma male.
Moja majka, koja nas je najviše posjećivala, potpuno nas je podržavala. Iako se vjerovatno neće skidati gola u skorije vrijeme, pitam se da li bi mala balerina u njoj, kojoj nije bilo dozvoljeno da pokaže svoje noge, mogla imati koristi od anonimnog nudističkog iskustva.
Nadam se da ću kroz usvajanje praksi poput sunčanja bez gornjeg dela kupaćeg kostima i redovne razgovore sa mojim kćerkama, uspjeti da im pružim zdraviji pristup tijelu nego onaj koji sam ja imala u svojoj mladosti.
Prevela: Iris Janković
