Jedna sam od onih iznimno sretnih ljudi koji imaju nešto svoje na obali, pa ove godine nisam morala ostaviti bubreg na operacijskom stolu kako bih svojoj osmomjesečnoj djevojčici prvi put pokazala more.
Zvijezde su se posložile tako da smo u našoj vikendici sada već mjesec i pol, no kako je prvotni plan bio ostati samo 10 dana, tako sam nas i spakirala.
Lako za muža i mene, mi smo se snašli s dva para gaća i jednom i pol majicom, ali bez obzira na manjak prostora, u bebinu su se koferu našla čak dva badića.
Malo je reći da me muž pogledao u čudu jer su bebe na moru uglavnom gole, a ja sam si pak mislila da kao i obično nema pojma i kako će naša beba biti najslađa na plaži.
Realnost je, naravno, takva da se Uma na moru počela mahnito kotrljati, propuzavati i sve ostale bebeće radnje, stoga jedva podnese da joj promijenimo pelenu, pa je badić na plaži slovom i brojem nosila samo jedan (1) put.
U glavi mi je zvonio jedan razgovor koji sam imala s prijateljicom kada mi je napomenula: Nadam se da ćeš Umi na moru oblačiti kupaći, na što sam ja rekla: Naravno, a u praksi na koncu odlučila potpuno ignorirati, ali u ovih sam se mjesec i pol bome često pitala koji je konkretno razlog za oblačenje bebe na plaži u pelene ili kupaće, osim da budu najslađe.
Prvo i osnovno – higijena. Najiskrenije, meni je u moru punom ljudi (povremeno i psića, a sasvim sigurno galebova i riba) u koji svi piške, najmanja briga hoće li se neka beba nekoliko metara od mene popiškiti.
Ipak, neki roditelji za svaku slučajnost vole obući svojoj bebi plivaće pelene (koje zadržavaju samo kakicu) za “zlu ne trebalo”, no ja nisam jedna od njih.
Uma se, naime, skroz zaštopala otkad smo počeli jesti kašice, stoga bih njezino kakanje u moru, pa makar i po meni, trenutačno smatrala blagoslovom, a što se piškenja tiče, ako ga ne odradi u peleni, uglavnom ga voli obaviti po meni prije nego što uopće uđemo u more.
Ipak, moram je pohvaliti i reći da je već s nepunih osam mjeseci počela koristiti tutu (upravo zbog navedenih defekacijskih problema), pa kada je doma kupamo u bazenčiću, prvo piškimo u tutu pa onda ulazimo u bazen. U pelenu se tako u mjesec i pol pokakala sveukupno dva puta. Kako smo u moru svega desetak minuta, ako i toliko, smatram da zaista nema neke velike higijenske opasnosti (po druge) ako ona uđe unutra bez ičega.
Drugi problem zaista jest nešto ozbiljniji. Svjesni smo kako na plažama ima sve više zlonamjernih i bolesnih osoba koje se nisu došle kupati, već promatrati te, još gore, snimati i slikati našu djecu te kasnije svoje uratke prodavati ili koristiti za svoje perverzne potrebe.
Otud je došla i prijateljičina napomena za oblačenje gaćica, a i moram priznati kako ni meni samoj nije najugodnije vidjeti (veću) djecu golu na plaži, vjerojatno i zbog nekih mojih iskustava.
Živo se, naime, sjećam jednog ljeta kada su mi u nekom pretpubertetu počele rasti dojke i nema nijedne fotografije od te godine na kojoj ih ne skrivam rukom zato što mi je bilo neugodno da to itko primijeti.
Zato se i slažem kako bi djeca, čim to prilika dopusti, trebala biti obučena na plaži, što zbog vlastite sigurnosti i komocije, što zbog privatnosti druge vrste. Pa ipak, svoju djevojčicu ne oblačim.
Primarno zato što mi je teško natezati se s njom oko oblačenja, a i zato što se bojim da neke stvari jednostavno ne možemo spriječiti. Na kraju, čak i da je moje dijete posve obučeno dovoljno je da zlonamjerna osoba fotografira samo njezin gornji dio, a potom kompjuterski, pogotovo sad uz brzorastuću AI tehnologiju, donji dio doda po volji.
Naposljetku, vjerujem da kada bismo svi bili otvoreni priznali bismo kako je kupanje ipak najugodnije golo. Čak i ako niste ekshibicionisti, sigurno ste kojiput otplivali malo dalje i skinuli barem jedan dio kupaćeg kako bi curke ili guza uživali na otvorenom.
Teško mi je to uskratiti svojoj bebi, pogotovo kada uzmete u obzir da dobar dio dana sjedi ili leži u peleni u kojoj je po ovim vrućinama svakako neudobno. Zato smo mi ovog našeg prvog ljeta golaći, a kasnije se veselimo najslađim modnim plažnim kombinacijama.
