Pričah vam skoro o zabludama nastalim iz gledanja pornića i kako se razočara čovek i u život i u seks sve zbog nekog snimka od nekoliko minuta. E sad, ovde je stvar o holivudskim filmovima i scenama koje možemo da vidimo tamo, i kako te to sjebe i kao čoveka i kao muškarca, jerbo žena ima nerealno velika očekivanja.
Foto: Doodko / Shutterstock
Mislim, te filmske limunade kao prvo većinu stvari predstavljaju kao cveće proleće, sve super, mudo sarma, hepi end, a zapravo više je hendikep nego hepiend. Naročito kad su scene seksa u pitanju.
Znate one scene seksa u filmovima kad lik pričvrlji ženu uza zid, ona samo malo digne jednu nogu, one se naloni na nju i kao to je to. TO BI TREBALO ZAKONOM ZABRANITI, prosto jer je gomila govana. Mislim, većina žena je niža od svojih partnera, pa sam čin prislanjanja uza zid znači da ti ona gleda negde u ramena, eventualno bradu, i tu ona priča PUPAK NA PUPAK prosto ne ide. Seks uza zid je krvav fizički pos'o.
Kao prvo, ako žena samo treba da se nasloni da digne jednu nogu, a lik da se prosto prisloni uz nju, tu onda nešto nije kako treba. Ili ima đoku kao sifon (u obliku slova U) ili se folira. Tu bre moraš ili da podigneš ženu, pa da radiš ramenima, ili da ona stoji na nekoj hidrauličnoj dizalici, pa da napumpaš malo nogom da je podigneš, kao automehaničar, pa tek onda da se prione na posao, i to muški.
Ko god može da izdrži više od dva minuta te poze, da ide u porno zvezde odma’. Ramena ne osećaš, listovi se upalili, jedino da se uhvatiš za neka vrata pa da se podvučeš, kao oni što prolaze ispod štapa.
I posle toga je nežno odnese do kreveta, podigne je kao perce i spusti na posteljinu kao cvet japanske trešnje. PA JEPTESE.
Prosečna težina žene teži od 55 kilograma pa do daljnjeg. I nije 55 kila teško, to je džak cementa. ALI, džak cementa ima pravilo raspoređenu težinu, žene nemaju. Većina je u butinama, gujsci, grudima, i zato njima glava visi onako oklembešeno kad ih uhvate u naručje. Nije zato što je prazna, nego zato što je lakša od dupeta.
U suštini, zamislite da nosite vodeni krevet koji je napunjen samo do pola, ili da odeš u teretanu i na benču staviš na jednu stranu 50 kila, na drugu praznu kofu, i ajd diži burazeru. U suštini, ne znaš na koju će stranu da prevagne, a u filmu je baja nosi kao da je list papira A4.
I kad uspeš nekako u stvarno životu da je poneseš i dođeš do spavaće sobe, ne prilaziš krevetu polako, nego se onako teturaš i ne spuštaš je kao u filmu, nego više onako kipuješ, samo otvoriš naručje i ispustiš je, pa se nadaš da dušek nije nešto kvalitetan i da neće da odskoči i rikošetira od zida, pa ćeš posle dva meseca da jedeš na slamčicu, a seks ćeš, ironično, da vidiš samo na filmu.
Ne ide braćo, ne ide.
Ti filmovi uvek sve sjebu, od samog poimanja ljubavi i romantike, pa do seksa. Zato treba gledati realne filmove, tipa Ajkula prvi deo. Ogromna ajkula izede sve što joj se nađe na putu.
Molim lepo.