Najmlađi borci koji dobiju bitku sa najtežom bolešću zaslužuju sve nagrade ovog svijeta, a jednu takvu je dobila petogodišnja Lorena iz Doboja, koja je, osim medalje po izlasku iz Roditeljske kuće u Banjaluci, dobila i periku.
Lorena je prije nekoliko dana završila sa terapijom, a neposredno prije toga dobila je periku, i to kroz projekat “Moja kosa, tvoja kosa”, čiji je nosilac “Srce za djecu” iz Sarajeva, a u kojem učestvuje Udruženje roditelja djece oboljele od malignih bolesti “Iskra”.
Oni u ovom projektu zajedno prikupljaju kosu za izradu perika, a kako za “Nezavisne”, u ime Udruženja “Iskra”, ističe Ljiljana Simurdić, predsjednica ovog udruženja, sreća na licima djevojčica koje dobiju periku ne može se opisati riječima.
“Udruženje ‘Srce za djecu’ je u okviru tog projekta osposobilo nekoliko vlasuljara, koji izrađuju perike u Sarajevu, a mi smo im partneri u prikupljanju kose.
Inače, minimalna dužina kose koja je potrebna za izradu perike je 30 cm, s tim da kosa ne smije biti hemijski tretirana. Za izradu jedne perike potrebna je kosa od šest do 18 osoba. Dugotrajan je proces njene izrade, ali se djevojčice zaista obraduju perici”, pojašnjava ona.
Prema njenim riječima, malena Lorena je nevjerovatno biće koje ima 1.000 pitanja na sve.
“Ali ima i odgovore na sve što je pitaju. Ona ima pet godina, a neki dan smo slavili njen odlazak iz Roditeljske kuće, gdje je boravila tokom liječenja. Uveli smo praksu, kada djeca završe liječenje, da im napravimo parti. Bude torta, pjevamo pjesme, a sa sobom ponesu i poklončić”, kroz osmijeh priča Simurdićeva.
Kako kaže, ovaj projekat traje od 2017- 2018. godine, a do sada ja veliki broj djece iz Banjaluke dobio perike.
“Lorena je sad već završila liječenje, te će početi da raste njena kosica, ali je lijepo da jedan period ima kosu. Skoro smo imali djevojčicu od 17 godina, a i njoj je zaista značila ta perika. Oni su mlada bića, te im je to veoma bitno”, ističe ona.
Osim toga, ranije je periku dobila i djevojčica Isidora iz Banjaluke.
“Hvala i svim djevojčicama i ženama koje pošalju kosu. Mi je čak dobijamo i iz inostranstva. Ljudi nađu na internetu objavu i pošalju nam kosu poštom, a dobijamo je iz Slovenije, Njemačke ili je čak donesu kad dođu na godišnji odmor. Na godišnjem nivou dobijemo između 500 i 600 kosa”, rekla je ona.
Navodi da u Srpskoj od malignih bolesti godišnje oboli oko 40 mališana, a takoreći, po pravilu, jedni završavaju, a drugi stižu u Roditeljsku kuću.
“Ali, većina priča se lijepo završi, te pokušavamo biti vjetar u leđa onima koji se sada bore”, zaključuje Simurdićeva.
