Briga o plodnosti počinje mnogo prije planiranja trudnoće, a zdrave životne navike temelj su i ženskog i muškog reproduktivnog zdravlja
Borba za potomstvo rijetko je samo medicinski proces. Ona je priča o nadi, strahu, tišini između dva negativna testa i hrabrosti da se krene dalje. Kroz iskustvo Biljane i Nikole Vranješ koji su prošli put od prvih pokušaja do VTO-a i suočavanja s dijagnozom TTTS-a, otvaramo razgovor o odlukama koje mijenjaju život, medicinskim izazovima i emotivnoj snazi koja se rađa iz neizvjesnosti. Uz njihovu ličnu ispovijest, donosimo i stručni pogled dr. Danijele Madžar, specijaliste ginekologije i akušerstva, na realne šanse uspjeha, najčešće zablude i pitanja koja žene često ne izgovore naglas.
Iza Biljane je već jedno veliko životno poglavlje – troje djece iz prvog braka. A onda je upoznala Nikolu, zaljubila se i poželjela da zajedno izgrade svoju porodicu. Ipak, put do zajedničkog djeteta nije bio ni jednostavan ni lagan.
U emotivnoj ispovijesti otkriva kada je shvatila da prirodan put do trudnoće neće biti moguć.
– Imala sam vanmateričnu trudnoću i odstranjen mi je lijevi jajnik. Rekli su mi da ni desni jajnik nema funkciju. S obzirom na to da sam tada imala 44 godine, preporučili su mi da odstranimo oba jajnika kako bih mogla ići u postupak vantjelesne oplodnje, ako želim još djece. A naravno da sam željela, ispričala je Biljana koja danas ima dvije zdrave djevojčice iz postupka vantjelesne oplodnje.
Kako kaže, od samog početka bilo joj je jasno da će njihov put do roditeljstva morati ići medicinskim putem.
– Od početka sam znala da to mora biti tako. Kad kreneš u sve to, očekuješ najgore, a nadaš se najboljem. Očekuješ da možda neće uspjeti, ali se nadaš da hoće, dodaje Biljana.
Na svu sreću, njihova nada je pobijedila. Ova hrabra žena tu ne staje, planovi za proširenje porodice već postoje.
– To planiramo još jednom ove godine, ako Bog da. Naravno da želimo, poručila je s osmijehom Biljana.
Nakon vjenčanja i sigurnosti da su jedno za drugo, donijeli su odluku koja im je promijenila život – bez obzira na ishod, odlučili su pokušati.
– Poslije vjenčanja smo vidjeli da se slažemo, da nam sve ide kako treba. Rekla mi je da bi voljela da imamo zajedničku djecu, da bi nas to još više vezalo. Nismo puno razmišljali i odlučili smo da probamo, ispričao je Nikola i dodao da su ušli u postupak sa nadom da će uspjeti, ali je i dalje postojao strah.
Posebno emotivan dio njihove priče odnosi se na Nikolinu ulogu tokom procesa vantjelesne oplodnje, koji sa sobom nosi velike fizičke i hormonske promjene za ženu.
– Bio sam uz nju cijelo vrijeme, rame uz rame. Znao sam da neće biti lako. Rekla mi je na početku: “Ako možeš podnijeti da sam danas nervozna, sutra plačem, prekosutra se smijem – onda ulazimo u ovo. Ako ne možeš, nećemo”. Bio sam spreman, ističe Nikola.
I bio je – bez izuzetka.
– Dolazio je u Beograd samo da me vidi. To je ljubav, kaže ona.
Na pitanje koja je tajna njihovog odnosa uprkos svim izazovima, odgovor dolazi bez razmišljanja: “Poštovanje. To je ključ svega”.
Izraz “vještačka oplodnja” i dalje je široko rasprostranjen u javnosti, ali prema riječima doktorice Madžar, taj termin je ne samo medicinski neprecizan, već i nepravedno grub.
– Vještačka oplodnja zaista zvuči grubo, kao da neka mašina nešto napravi i rodi se dijete. To nije tako. Ispravan naziv je biomedicinski potpomognuta oplodnja, objašnjava dr. Madžar.
Kako ističe, suština postupka je vrlo prirodna: spajanje jajne ćelije žene i spermatozoida muškarca. Razlika je samo u tome gdje se taj proces odvija.
– Kod prirodnog začeća oplodnja se dešava u tijelu žene. Kod biomedicinski potpomognute oplodnje ona se može desiti u laboratoriji. Mi uzmemo jajnu ćeliju, uzmemo spermatozoid, oplodimo ih u laboratoriji i embrion vratimo nazad u matericu. To je njena jajna ćelija i suprugov spermatozoid – ništa nije vještačko, kaže Madžar.
Možemo li sami uticati na kvalitetu jajnih ćelija i spermiograma, ili je sve stvar genetike i sudbine? Prema riječima doktorice Danijele Madžar, način života i te kako ima svoju ulogu.
Živimo ubrzano, okruženi smo elektrifikacijom svega i svačega. Svuda su punjači, telefoni, satovi, uređaji – sve je na struju. To mijenja našu sredinu i može uticati na jajne ćelije, objašnjava ona.
Ishrana i nedostatak sna dodatno pogoršavaju situaciju, posebno kod mlađih žena.
Često kažem pacijenticama da bi trebalo da legnu do 10 ili 11 navečer, jer se hormoni koji regenerišu organizam počinju lučiti oko 11. A one mi kažu da liježu u dva ujutro. Ne možemo reći da je samo to razlog zašto neko ne ostaje trudan, ali kada imate mnogo malih faktora koji djeluju pomalo, onda oni zajedno postanu jedan veliki problem, kaže doktorica.
Organizam, dodaje, vrlo jasno šalje signale kada procijeni da tijelo nije spremno za trudnoću.
– Ljudski organizam je izuzetno pametan. Recimo, kod osoba koje naglo izgube previše tjelesne masti, mozak dobija informaciju da tijelo nije spremno za reprodukciju i obustavlja menstrualni ciklus. Tek kada se uspostavi balans, ciklus se vraća. Tako je i sa svim drugim faktorima. Ako tijelo procijeni da nije pravo vrijeme, trudnoća izostaje, kaže dr. Madžar.
Šta muškarci mogu učiniti? Kada je riječ o lošem spermiogramu, promjena navika može biti važan korak.
Suplementi mogu pomoći, ali važno je i izbaciti pušenje, smanjiti alkohol, izbjegavati droge. Sve su to stvari koje danas, nažalost, postaju dio svakodnevice, govori dr. Madžar.
Dodaje da i sjedilački način života ima negativan uticaj, kao i nošenje uske odjeće.
– Uske farmerke, dugo sjedenje, telefoni u džepu, sve to utiče na kvalitetu spermiograma. Opet, ne možemo reći da je samo jedna stvar kriva, ali kada se sve sabere, dobijemo takav nalaz, kazala je ona.
Zaključak je jasan – briga o plodnosti počinje mnogo prije planiranja trudnoće, a zdrave životne navike temelj su i ženskog i muškog reproduktivnog zdravlja.
