ANGELA Hanscom, pedijatrijska terapeutkinja, upozorava na neobičan problem koji sve češće primjećuje: djeca imaju poteškoća sa sjedenjem na stolcu bez padanja. Kaže da bilježi porast pritužbi roditelja i učitelja te smatra da je uzrok promjena u načinu odrastanja. Djeca danas provode znatno manje vremena u slobodnoj igri na otvorenom, što, prema njezinim riječima, ima konkretne posljedice na njihov razvoj.
U razgovoru u podcastu “1,000 Hours Outside” rekla je: “Padanje sa stolaca u školi je ono što učitelji počinju prijavljivati. Znate, sudaraju se jedni s drugima, zabijaju se u zidove, padaju s dječjih sprava.”
Dodala je i: “Kao terapeuti, kada radimo s djetetom, pokušavamo ga dovesti u položaj protiv gravitacije. Želimo da budu na trbuhu, na boku, želimo ih vrtjeti na različite načine jer u unutarnjem uhu postoje osjetilne stanice koje želimo stimulirati. Želimo da se tekućina pomiče naprijed-natrag.”
Nedostatak kretanja na otvorenom može imati dugoročne posljedice za razvoj
Prema njezinim riječima, upravo ono što roditelji i učitelji pokušavaju izbjeći, takozvana “rizična igra”, djeci je nužno za pravilan razvoj. Vestibularni sustav, koji regulira osjećaj ravnoteže, razvija se kroz slobodnu igru i kretanje.
Cleveland Clinic pojašnjava da taj sustav upravlja ravnotežom, što objašnjava zašto djeca koja ga nisu dovoljno razvila imaju poteškoća sa sjedenjem uspravno. Psihologinja Traci S. Williams upozorava da pretjerani strah za sigurnost dovodi do onoga što naziva “deficitom igre na otvorenom”.
Iako je roditeljima lakše držati djecu pod nadzorom u zatvorenom prostoru i pred ekranima, stručnjaci ističu da nedostatak kretanja na otvorenom može imati dugoročne posljedice za njihov razvoj.
