Mjesec borbe protiv raka dojke vraća nas temi za koju bismo voljele da imamo manje razloga govoriti, a više vremena da joj se posvetimo. Podsjeća nas na pregled koji odgađamo, pitanje koje nismo postavile ljekaru i žene koje upravo čekaju nalaz ili prolaze kroz liječenje. Među njima su naše mame, sestre, prijateljice, kolegice. Među njima možemo biti i mi.
U Ljepoti&Zdravlju godinama otvaramo pitanja ženskog zdravlja. Ovog ružičastog oktobra želimo povezati ono što medicina zna s onim što žena proživljava: objasniti važnost pregleda i navika koje mogu smanjiti rizik, ali i zastati uz strah, neizvjesnost i potrebu za podrškom koji ne stanu u kratku poruku kampanje.
Ružičasti oktobar ima lice žene koju poznajemo
Možemo zamisliti mamu koja čeka rezultate dok drži dijete u naručju. Ono joj povlači rukav, traži pažnju, a ona pokušava slušati i istovremeno pratiti hoće li telefon zazvoniti. Brine za sebe, ali misli joj odlaze i na sutrašnji dan: ko će ga uspavati, odvesti u vrtić, prepoznati kada mu nešto nije dobro?
Učiteljicu koja se sagne da utješi dijete i pruži mu osmijeh, dok joj vlastita briga ostaje u grlu. Čas ima svoj raspored, djeca svoja pitanja, a ona još ne zna kako izgovoriti ono koje je njoj najvažnije. Nanu koja je konačno dočekala penziju i vrijeme za unuke, pa se suočila s dijagnozom. U kalendar u kojem su trebali biti njihovi dolasci sada upisuje i preglede. Dok sluša šta slijedi, razmišlja hoće li moći otići na priredbu, provesti ljeto s njima i nastaviti planirati.
Sestru koja gradi karijeru punom snagom i odjednom mora stati. Navikla je rješavati probleme, donositi odluke i biti dostupna. Sada treba vrijeme za obradu, razgovor i liječenje, a tek uči kako reći da nešto ne može preuzeti. Svaka od tih žena ima drugačiji život i drugačije iskustvo. Nijedna se ne može svesti na nalaz. Kada govorimo o ovoj bolesti, govorimo i o vremenu koje žele provesti s ljudima koje vole, poslu do kojeg im je stalo i budućnosti koju su zamišljale.
Iza brojki o obolijevanju od raka dojke u BiH stoje naši životi
Prema procjenama Međunarodne agencije za istraživanje raka, u Bosni i Hercegovini tokom 2022. godine bilo je 1.539 novih slučajeva raka dojke, dok su od ove bolesti umrle 564 žene. Važno je navesti da je riječ o procjenama za tu godinu, a ne o konačnim podacima za svaku narednu. Brojke nam daju razmjere bolesti. Životi iza njih daju razlog da o njoj govorimo pažljivo i uporno. Rano otkrivanje, praćeno pravovremenom obradom i liječenjem, može poboljšati izglede za uspješno liječenje. Zato informisanost ima najveću vrijednost kada žena uz nju dobije i mogućnost da dođe do pregleda.
View this post on Instagram
Nastanak raka dojke nije priča o ženinoj krivici
Bolest nastaje kada se promijenjene ćelije u dojci počnu nekontrolisano dijeliti. Najčešće počinje u mliječnim kanalićima ili žljezdanim režnjićima. Na rizik utječu dob, nasljedni, hormonski i drugi faktori, kao i određene životne navike. Kod pojedinačne žene često nije moguće izdvojiti jedan uzrok. Nakon dijagnoze može se pojaviti pitanje: „Jesam li nešto trebala uraditi drugačije?“ Upravo zato razgovor o prevenciji raka dojke mora biti precizan i obziran. Određenim navikama možemo smanjiti rizik, ali ne možemo dobiti garanciju da se bolest neće razviti.
Dijagnoza nije dokaz da žena nije dovoljno brinula o sebi. Ni odsustvo bolesti u porodici nije razlog da zanemarimo preporučene preglede. Mnoge žene koje obole nemaju poznatu porodičnu historiju ove bolesti. S druge strane, porodična historija ne znači da ćemo sigurno oboljeti, nego da tu informaciju trebamo podijeliti s ljekarom radi procjene rizika.
Rano otkrivanje raka dojke: Pregled za koji nam ponekad treba i podrška
„Zakažite pregled“ važna je poruka. U stvarnom životu iza njegovog odgađanja mogu stajati strah, posao s kojeg je teško izostati, dijete koje nema ko pričuvati ili nejasnoća kome se prvo javiti. Te okolnosti trebamo razumjeti kako bismo ženama pomogli da do pregleda zaista dođu.
Mamografija je osnovna metoda skrininga, odnosno pregleda žena bez simptoma. Može otkriti promjene prije nego što ih možemo napipati. Kada početi i koliko često je ponavljati zavisi od dobi, ličnog rizika i smjernica koje se primjenjuju. Plan pregleda dogovaramo s ljekarom. Ultrazvuk može biti dio obrade, ali nije univerzalna zamjena za mamografiju.
Naš prvi korak može biti poziv ordinaciji i pitanje: „Koji pregled dojki je sada preporučen za mene?“ Na razgovor možemo ponijeti prethodne nalaze, zapisati pitanja i saznati kada trebamo doći ponovo. Ako nas strah zaustavlja, možemo zamoliti blisku osobu da pođe s nama. Ako smo mi osoba kojoj se žena povjeri, možemo ponuditi prijevoz ili pričuvati dijete. Tako preporuka postaje nešto što je lakše ostvariti.
Rano otkrivanje raka dojke: Promjenu provjeravamo i kada ne boli
Poznavanje uobičajenog izgleda i osjećaja svojih dojki može nam pomoći da primijetimo nešto novo. Samopregled, međutim, ne zamjenjuje preporučene preglede i snimanja. Nova kvržica ili zadebljanje, promjena oblika dojke, uvlačenje kože ili bradavice te neobičan, posebno krvav iscjedak trebaju procjenu ljekara. Ne čekamo bol niti sljedeći rutinski termin, čak ni ako smo nedavno imali uredan nalaz. Mnoge promjene imaju dobroćudan uzrok. Pregled služi da dobijemo pouzdan odgovor, umjesto da same pokušavamo zaključiti šta promjena znači.
Redovna fizička aktivnost, održavanje zdrave tjelesne težine i smanjenje ili izbjegavanje alkohola mogu doprinijeti smanjenju rizika. Višak tjelesne težine posebno je značajan nakon menopauze, dok rizik povezan s alkoholom raste s količinom koju konzumiramo. To se odnosi i na vino. Te preporuke trebamo prevesti u svakodnevicu koja ima svoje granice. Pronaći šetnju, plivanje, ples ili drugu aktivnost kojoj se možemo redovno vraćati. Potražiti podršku za promjenu navika kada nam je potrebna. Bez posramljivanja i očekivanja da ćemo preko noći organizovati savršenu rutinu.
Važno je razgovarati i o porodičnoj historiji, naročito ako su bliski članovi porodice imali ovu bolest ili rak jajnika, posebno u mlađoj dobi. Ljekar može procijeniti trebamo li dodatno praćenje ili genetsko savjetovanje. Ako razmatramo hormonsku terapiju za menopauzalne tegobe, odluku donosimo uz individualnu procjenu koristi i rizika. Kombinovana terapija estrogenom i progestagenom može povećati rizik; propisanu terapiju ne mijenjamo samostalno.
Žena koja se liječi od raka dojke ne mora čuvati i tuđi mir
Kada dijagnoza dođe, okolina često poželi odmah pronaći pravu rečenicu. „Ti si jaka.“ „Moraš ostati pozitivna.“ Iza njih može biti ljubav, ali ženi ponekad treba prostor da kaže da se boji, da je ljuta ili da danas nema snage. Različiti osjećaji mogu pratiti liječenje i period nakon njega. Stručna psihološka podrška može pomoći, a potreba za njom nije znak slabosti. Možemo je saslušati bez požurivanja da se osjeća bolje. Pitati želi li razgovarati o nalazu ili o nečemu sasvim drugom. Ponuditi pomoć koju možemo ispuniti i javiti se ponovo i nakon prvih dana kada su poruke najbrojnije.
Mami koja čeka rezultate možda treba da neko preuzme dijete na sat vremena. Učiteljici kolegica koja će uskočiti. Nani društvo na pregledu i pažnja prema onome što joj je važno. Sestri prostor da uspori, bez osjećaja da mora opravdavati svaku obavezu koju sada ne može preuzeti. Želimo da ružičasti oktobar ostavi upravo takvu pažnju: pregled do kojeg je lakše doći, objašnjenje koje razumijemo i podršku koja traje.
