Paulet Liphart žena je koja je pobijedila rak dojke. Nakon što joj je dijagnostikovan agresivni oblik raka, imala je dvostruku mastektomiju. Naglašeno joj je da neće postojati mogućnost rekonstruktivne operacije, što je značilo da nikada ponovo neće imati grudi. Umjesto povlačenja u sebe i stida, osjećala je ponos, jer je savladala opaku bolest. Kako bi podigla svijest žena širom svijeta, o važnosti ranog otkrivanja raka, kao i predstavila kako to zaista izgleda, krenula je na putovanje, pješke, do Bijele kuće.
Njeno putovanje snažni je podsjetnik da ožiljci, bili oni fizički ili emocionalni, ne znače sram. Nakon nekoliko mjeseci hemoterapija, operacija i postoperativnog perioda, konačno se riješila ove opake bolesti. Ali to nije bilo dovoljno. Nakon što je objavila fotografiju na Facebooku, odlučila je da pomogne drugim ženama, da pronađu način da se suoče sa traumama i odlučila je prepješačiti sav put otkrivenih grudi.
Nakon što je čuo njenu priču, producent Saša Solodukinja bio je inspirisan da snimi dokumentarac, prateći je na njenom putu. Tako je nastala priča „Scar Story“ iliti Priča o ožiljku, u saradnji sa režiserkom Emili Mekenzi. Vjerovali su da njena priča ima snagu i potencijal da promijeni svijest hiljadama žena koje su se suočile sa ovom bolešću.
U posljednje vrijeme američko društvo postaje sve otvorenije u razgovoru o raku dojke. Međutim, svjesnost se izražava na pogrešan način. Roze trake, fokus na problematiku samo u mjesecu svjesnosti, oktobru, nije dovoljan. Stiče se dojam aktuelnosti teme, koja treba biti konstantno aktuelna. Ono što se željelo postići ovim dokumentarcem jeste predstavljanje realne slike o tome kako rak izgleda, bez umotavanja u rozi celofan.
Priča o raku dojke puna je boli, patnje, ružna je i za nju je potrebna hrabrost,
ističe Liphart, koja je upravo takvu htjela predstaviti ovim dokumentarcem.
Današnje društvo uvjerava žene da su atraktivne upravo zbog određenih dijelova tijela pa se gubitak istih može odraziti i na njihovo samopouzdanje. Upravo se to desilo i Liphart, jer je nakon dvostruke mastektomije shvatila da nikada više neće imati grudi.
Prije operacije, pretraživala je fotografije drugih žena koje su imale isto iskustvo kao ona, međutim, nije nalazila ništa osim medicinskih prikaza postoperativnih zahvata. Shvatila je da ne može da pronađe sebe ni u jednoj od njih, a samim tim nije mogla zamisliti kako će da izgleda kasnije.
Odlučila je povećati vidljivost žena time što će prikazati realno stanje i naglasiti koliko je važno da se ne stide svog tijela. Predstavljanjem realnih slika može se djelovati preventivno i pomoći ženama da na vrijeme otkriju rak. Veoma je važno promijeniti svijest ljudi o ženama kao seksualnim objektima, koji gube na svom izgledu i značaju ako nemaju grudi.
U njenoj porodici nekoliko osoba je umrlo od ove bolesti, ali se nikada o tome nije pričalo. Zašto društvo stvara tabue od bolesti? O tome se treba pričati, javno govoriti i ne sramiti se pokazati svoje tijelo.
Tokom njenog putovanja, režiseri su odlučili da naprave kolekciju “Scar stories”, dodavajući priče i drugih ljudi koji su proživjeli ista ili slična iskustva. Razgovorom i međusobnim povezivanjem žene se mogu povezati, osjećati se manje izolovano i graditi samopouzdanje.
Dokumentarac je, između ostalog, imao za cilj i skretanje pažnje nadležnih organa na zdravstveno osiguranje, kao i na štetne materije koje svakodnevno prouzrokuju rak. Ono što je alarmantno jeste određivanje načina liječenja u skladu sa klasom i rasom.
Bijelci se češće tretiraju kao kategorija kojoj treba brža pomoć od, recimo, crnkinje kao što je Liphart. Da, istina je. Osim toga, troškovi liječenja su previsoki za nekoga sa slabijim finansijskim stanjem.
Udruženja žena zbog toga prikupljaju novac, kako bi pomogle osobama kao što je Liphart koje nemaju sredstva da sebi same obezbijede liječenje. Njena porodica uložila je sve kako bi pomogla, ali su nakon njene operacije ostali bez novca, što je dodatno otežalo period oporavka. Razloga za pokret je bilo i previše.
Osim što je pobijedila rak, ona je pobijedila samu sebe. Rekla je: “Ja to mogu!”, i 30. aprila, nakon godinu dana treninga, krenula na svoj dugi put.
Neustrašiva, istrajna i snažna, kako fizički, tako i psihički. Izjavila je kako je niko više ne može povrijediti, jer je već prošla najgore. Svako od nas ima neki ožiljak, ako ne fizički, onda psihički. Ali, ne trebamo ih se sramiti već ponosno nositi. Svaki od njih je dokaz jedne pobjede.
“Konstantno se bojimo šta će drugi ljudi reći, pomisliti. Hoće li nas osuditi?”, ističe Liphart. Upravo to je ono što je ona htjela promijeniti, naglasiti ženama širom svijeta da su jednako žene i bez grudi, jer se njihova ženstvenost ne krije u organima, već u psihi.
Jačanje samopouzdanja je neophodno, kako bi se period nakon operacije uspješno savladao. Njenu priču možete pratiti na stranici Scar Story, a njenu snagu doživjeti kao primjer da ne postoji bitka koju ne možete dobiti. Važna je volja za životom.
