Ovo je posebno tačno kada pokušavate da svršite posljednjih 10 minuta, trljajući se dok vam ne utrne ruka, dok vaš četvorogodišnji dečko postaje sve više frustriran i vjerovatno – mislite da mu postaje prilično dosadna ova čitava rutina.
Kada uzmem u obzir razliku između perioda kada smo tek počeli da izlazimo i nekoliko godina kasnije, nisam mogla da mu zamijerim što je bio ogorčen. U početku, seks je bio dobar. Što je najvažnije bio je nepromišljen i karakterisao ga je osjećaj hirovitosti koji je sve činio zabavnim i lakim.
Negdje između druge i četvrte godine nešto se u našoj dinamici pomijerilo. Ne sjećam se kada je došlo do promjene, niti šta je izazvalo. Ali znam da je plač otprilike počeo u isto vrijeme kada je doći do vrhunca postalo teže.
Stvari bi se zahuktale, odjeća bi se skinula, a onda… ništa.
Jecala sam mu na ramenu, šaputala izvinjenja, a on bi tražio odjeću, pitajući me da li želim da “zakuva vodu za čaj”. Ne pretjerujem kada kažem da sam se u ovim trenucima osjećala poniženo.
Moj dečko, koji je otvoren što se tiče seksa, sa libidom napaljenog zeca, nije dopuštao da nas ovo obeshrabri. Probali smo različite položaje, lubrikante, prljave priče, razgovore, pornografiju – sve što smo mogli da smislimo da nije uključivalo posjetu stvarnom ljekaru.
Paradoks je bio da što sam se više fokusirala da svršim, to je bila manja vjerovatnoća da će se to desiti. Jednom sam to uporedila sa činom očajničkog cijeđenja prazne kreme za sunčanje dok ste već na plaži.
Moj momak mi je odgovorio da je to više kao da čekate da vam neko skuva večeru, a zatim im kažete da niste gladni tek nakon što su je poslužili.
Što se češće to dešavalo, to sam manje željela da poušavam, a naš odnos je postajao sve gori. Ne zato što nam je seks bio sve, već zato što se osjećao kao simptom nečeg većeg – simbol naše nedovoljne komunikacije – i kasnije, znak naše nekompatibilnosti.
Činjenica da je njemu bilo veoma lako da svrši je stvorila neravnotežu, a naše frustracije su izazvale razdor između nas.
Kada smo raskinuli prije neoliko mjeseci, nismo imali seks nedjeljama, implicitno odlučivši, ako ne možemo da završimo trku zajedno, onda uopšte nije vrijedno trčanja.
Kada sam počela da se viđam sa nekim novim, bilo je to sa nekom strepnjom. Nisam željela da ga iznevjerim na isti način. Za vrlo kratko vrijeme smo otkrili emocionalnu vezu koja je bila iznad svega što sam ranije iskusila.
Kada smo prvi put imali seks, znala sam da on može da svrši u bilo kom trenutku, zamišljajući koliko jako to želi, a ja sam znala da se to neće desiti sa mnom.
Na kraju sam mu rekla: “Slušaj, žao mi je. Mislim da se to neće dogoditi”. Pomirila sam se sa neizbježnim uzdahom, razočaranom grimasom i utješnom šoljicom čaja. Ali nisam znala da nisam imala posla sa običnom osobom. Rekao mi je da je u redu i da se i dalje dobro proveo.
Dok smo ležali goli jedno drugom u zagrljaju, on mi je objasnio svoj pogled na seks. Cijela poenta toga je, rekao je, da se dostigne još jedan nivo intimnosti, kroz zadovoljstvo. U ovom slučaju zadovoljstvo se manje odnosi na jedan određeni trenutak ili cilj, a više na cijelo putovanje.
Orgazam može da spada u kategoriju zadovoljstvo, ali to nije jedina stvar dobra vezano za seks. Drugi način da razmislite o tome: orgazam je desert na kraju večere od pet kurseva. Zadovoljstvo je cio prokleti događaj – od štapića hljeba do glavnog jela do deserta.
Ovo je za mene bila potpuno nova vrsta seksualne pozitivnosti, nešto zrelije i dublje. Njegova filozofija je prepoznala da postoji ogroman univerzum onoga što je normalno kada su u pitanju seksualnost i naša tijela. Kako bi seks “trebao” da izgleda posebno je za svaku vezu, pa čak i za svako iskustvo.
Sada, kada moj novi partner i ja imamo seks, to je uz izričito razumijevanje da je sam seks poenta. Pošto je pritisak da moram da doživim orgazam uklonjen, slobodna sam da se fokusiram samo na dobar provod.
Umjesto da se osjećam izolovano nakon “neuspješne” sesije, uvijek se osjećam prisnije njemu – i prisnije nama.
