Njena duša bila je poput ptice u kavezu. Čuvana od loših uticaja, čekala je svoje srodno biće, sa kojim će se spojiti i koje će joj ispuniti telo osećajem dražesnim poput otkrića blaga.
Bilo joj je potrebno jedno srce. Srce za čuvanje. Srce koje bi svojim otkucajima vratilo ono što je bilo izgubljeno u njoj. Koje bi probudilo nepoznata osećanja. Koje bi grejalo hladne ruke koje su izgubile osećaj i vratilo ih u život. Snenom pogledu podarilo bi radost životnju, dok bi za uzvrat tražilo ljubav. Ljubav koja je godinama bila u komi. Probudilo bi je svojim nežnim dodirima ispunjenim iskrenim emocijama.
Usamljenost koja je plela mrežu oko njenog srca nikada nije izbijala na površinu. Potajno ju je trovala. Tu unutrašnju borbu vodila je sama. Njena spoljašnjost odavala je hladnoću, gordost i ledeno srce. Koristila ju je za odbijanje svih vitezova čija je blizina odisala korišću. Sedela bi zagledana kroz prozor u daljine koje su se pružale pred njom, dok bi jedan od vitezova, zakačen za nju kao pijavica, pričao o događajima koji u prvi plan stavljaju njegovu hrabrost. Reči joj nisu značile ništa. Njoj su potrebna dela.
Izvinivši se, udaljila se od njega sa osećajem olakšanja. Konačno se oslobodila njegovih pohlepnih čeljušti. Izašla je u baštu gde joj je hladan vazduh pružio utehu i obgrlio njeno telo. Tišina ju je obuzela i uživala je u njoj. Tada joj je prišao jedan visoki čovek, koji je bio oličenje snage i mirnoće. Građen kao stena. Njegove oči plave i duboke poput mora pri prvom pogledu uhvatile su joj dušu i nežno je milovale. Primetio ju je još dok je bila u dvorani. Odavala je različitost, što je njega zaintrigiralo. Njena duga haljina boje ćilibara nije otkrivala previše. Njene oči takođe. Njena nezainteresovanost za dosadne ljude oko nje privukla mu je pažnju. Nije se ni u kom pogledu uklapala u masu. Verovao je da imaju sličnosti.
Predstavio se. I tako je počela njihova priča. Neočekivano i iznenada. U trenutku kada je odustala, on se pojavio. Poljubio joj je ruku, laganim i gracioznim pokretom, ostavljajući vreli dah na njenoj koži, zamolivši je za ples. Čim su ušli u dvoranu, privukli su veliku pažnju. Nespojivi spoj, šaputali su neki. Mnogi su odisali ljubomorom jer su želeli takav sklad nesklada. Krenula je sledeća muzička numera i ljudi su popunili podijum za ples. Njih dvoje su plesali kao da su sami. Sa svakim pokretom i korakom on je osvajao njeno srce, sve više i više. Osvojio je neistražene dubine koje niko nikada nije video a kamoli dotakao. Zavukao se u najdublje krajeve njene duše.
Svaki razgovor sa njim, ulivao joj je nadu da je on čovek koji će otopiti njene sante leda i popuniti prazninu. Srce joj je lupalo ubrzano, a telo joj je drhtalo pri svakom susretu sa njim. Jedan njegov zagrljaj bio je dovoljan da joj podari spokoj. Jedan njegov dodir stvarao je prijatne struje koje bi dugo potom kružile u njenom telu. Zavukao se u najdublje krajeve njene duše. Sam pogled na njega palio je žar u njenim očima. Žar ljubavi.