Ako možeš da sanjariš, a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako možeš da maštaš, a da ti maštanje ne bude cilj,
Ako možeš da se suočiš sa uspjehom i neuspjehom,
I smatraš te dvije varke kao da su potpuno iste;
. . .
Tvoja je zemlja i sve što je na njoj,
I iznad svega, bićeš čovek, sine moj!
Rudyard Kipling – „Ako“
Možeš li se radovati zbog sreće i uspjeha prijatelja, a da ne budeš zavidan?! Možeš li zaista osjetiti sreću jer je on uspio, jer je postigao više nego ti, jer ima nešto bolje nego ti?! Možeš li?!
Možeš li biti srećan što tvoj komšija ima uređenije dvorište, veću kuću, veći stan?! Možeš li biti srećan što neko od tvojih kolega ima više znanja od tebe, ili bolju poziciju ili bolju saradnju sa nadređenima nego ti?! Možeš li biti srećan što neko od tvojih prijatelja vozi bolji, skuplji automobil, što ima uređeniji stan ili kuću, što ima divan brak, što putuje stalno?!
Ne, ne možeš. Zašto bi bio srećan kad to nema direktne veze s tobom?! U pravu si, prijatelju, ne možeš biti srećan zbog drugog. Ali, zašto si zavidan onda?! Zašto ti nečiji uspjeh smeta?!
Zašto ti komšijino uređeno dvorište i kuća ne posluže kao primjer da možeš postići isto, ako to želiš?! Zašto ti znanje kolege, ili pozicija, ili bolja saradnja sa nadređenima ne budu motivacija da svoje znanje proširiš, da razvijaš svoje ideje i izneseš ih nadređenima?! Zašto ti sreća i uspjeh prijatelja smetaju kad si i ti dio njihovog života, kad prijatelji treba i da budu podrška jedni drugima i da budu uvijek jedni za druge tu ako je prijateljstvo iskreno?! Zašto?!
Zašto ne znaš da zavist pretvoriš u motivaciju za napretkom nego je pretvaraš u mržnju, neprijateljstvo prema onom koji je uspješniji ili bolji u nečemu od tebe i postaješ gora verzija sebe, verzija koja počinje da priča ono šta zavist joj stvori u glavi.
Koliko puta si rekao da je neko uspješan zato što ima nekog iz porodice kojeg poznaju svi, koji ima ugled u gradu, ili da neko radi zato što zna se čiji je, ili da neko nije sam uspio?! Koliko puta si prije nego što si počeo da govoriš o nečijem uspjehu, najprije mu pronašao mnogo mana i govorio o njima?! To sve što si rekao, prijatelju, zavist umjesto tebe je govorila. I da je tako, ne bi o tom pričao na taj način da nisi zavidan, i da ne želiš da smanjiš značaj nečijeg uspjeha.
Samo zato što nisi uspio u nečemu, što nisi ni pokušao, smatraš da drugi sam ne može uspjeti nego je potrebno da ima nekog svog koji će mu omogućiti sve. Ali ne shvataš da taj drugi i ako mu neko njegov omogući nešto, ako je nekvalifikovan za taj posao, on se tu neće zadržati dugo i neće postići značajan uspjeh. Onaj kome neko njegov obezbijedi materijalno nešto, ne znači da će znati to koristiti na pravi način, pa će i tu uspjeh izostati.
Prijatelju, moraš prestati sa predrasudama, preokrenuti zavidne misli u motivirajuće. Ako je drugi uspješniji ili bolji od tebe u nečemu, ne smiješ zaboraviti da si sigurno u nečemu drugom ti uspješniji od njega. Ako nisi pokušao da se nečim baviš, nije opravdano da budeš zavidan onom ko to uspješno radi i poznat je po tome. Ako drugi ima materijalno više od tebe, ne znači da je srećan, a ne znači ni da se ti ne možeš potruditi da ostvariš svoje materijalne želje, ali njihovo ostvarenje ne donosi uvijek sreću.
Uspjeh nije sreća, ali sreća je uspjeh!
Ne smiješ zaboraviti da nije važno koliko imaš i da od svakog uspjeha i materijalnog bogatstva su važnije mirne misli, prijateljstvo, osmijeh dragih ljudi, ljubav prema sebi, najbližima, djeci, životinjama, prirodi.
Zato, prijatelju uživaj i kad osjetiš zavidnost, preokreni je u motivaciju, ili odbaci je. Ne daj joj ni minut jer uzeće ti čas i idi da se družiš s nekim ko zna da je sreća najveći uspjeh.
Prijatelju, budi uspješan za sebe. Budi bolja verzija sebe svakog dana i nikad se ne upoređuj s drugima! A prije svega, pokušaj da uživaš u onom šta imaš s tvojim najdražima!
