Blake Rockwell iz Oklahome u Americi je odrastao baveći se različitim sportovima i igrajući se sa svojim vršnjacima. Međutim, njegov brat Chuckie zbog urođenog defekta srca nije smio ni da trči. Da bi nekako učestvovao u igri, prijatelji su mu stalno dodijeljivali ulogu sudije. Nažalost, Chuckie je umro sa samo deset godina i to nekoliko mjeseci prije nego što se rodio njegov mlađi brat Blake. Stariji brat kojeg nikad nije upoznao mnogo je uticao na Blakeov život.
Početkom devedesetih godina prošlog vijeka Blake je počeo da volontira u dječijoj bolnici u kojoj se liječio i Chuckie. Pune četiri godine je jednom sedmično posjećivao male pacijente.
“Bolest je u velikoj mjeri kontrolisala živote tih mališana. Radili smo za njih sve što su poželjeli”, priča Blake i dodaje da je najneobičnije od svega to što su ta djeca stalno htjela da pričaju o sportu. “Mislim da su svi oni voljeli sport više nego zdrava djeca. No, mnogi od njih nikad nisu bili na nekoj utakmici i meni je to izgledalo suludo. Uvijek sam želio da ih odvedem na utakmice.”
Od 2002. godine Blake radi upravo to, i još mnogo više. Njegova neprofitna organizacija “Special Spectators” (“Posebni gledaoci”) je za više od 10 000 teško bolesne djece i članove njihovih porodica obezbijedila pristup i VIP tretman na sportskim dešavanjima širom Amerike! Blake najviše posla ima tokom fudbalske sezone. Tada u saradnji sa dječijim bolnicama traži porodice malih bolesnika, a zatim sarađuje sa univerzitetima kako bi te hrabre mališane proveo crvenim tepihom.
Prvog dana djeca obično obilaze garderobe gdje se upoznavaju sa trenerima i igračima. Nakon toga, mališani i njihove porodice uživaju u neformalnom ručku na kojem im se često pridruže i članovi orkestra, maskota i navijačice kluba. Za članove porodica su uvijek rezervisana prva mjesta na utakmicama, a mališani obično izađu na teren i dobiju ovacije od hiljade i hiljade obožavatelja. Blake se svaki put naježi kada to vidi i kaže da je ovo iskustvo mnogo više od samog odlaska na utakmicu.
“Većina te djece se već dugo bori sa bolešću, njihovo liječenje ponekad traje i po tri godine i zbog svega toga ti mališani već gube snagu. Ovakvi dani im vraćaju hrabrost i volju potrebnu za nastavak borbe”, objašnjava Blake i dodaje da sa djecom idu i članovi njihovih porodica zato što bolest mališana utiče i na njih i oni se moraju opustiti.
Treneri i igrači su, prema Blakeovim riječima, divni prema bolesnoj dječici. Kada tek dođu mališani se malo stide, ali tokom dana se sve više i više smiju, možda čak i prvi put otkad im je postavljena dijagnoza. To donese osmijehe i na lica njihovih roditelja. Upravo to je Blakeu najveća nagrada.
“Nevjerovatno je vidjeti mališane kako stoje pored igrača koji podsjećaju na divove. Čarobno je kada vidite ogromnog igrača kako prilazi dječaku ili djevojčici bez kose i pozdravlja ih! Znam da djeca inspirišu igrače, kao i oni njih i to je zaista predivno gledati”, otvoreno priča Blake koji je nedavno napustio svoj stalni posao kako bi se u potpunosti mogao posvetiti radu sa bolesnim mališanima. I nije sam-u cijeloj toj priči pomaže mu oko 200 volontera iz cijele Amerike. Najveća želja im je da bolesnoj djeci i njihovim porodicama vrate osmijeh na lice tako što će učiniti nešto lijepo za njih što će im ostati u sjećanju.
Izvor: CNN
