“Kada sam imala četiri godine, u jednoj sedmici me dvaput ubola pčela. Pčele me plaše i bila sam uznemirena. Ali sam poželjela da ih proučim i onda sam naučila da su jako važne za nas i naš ekosistem. I pomislila sam, šta kada bih pomoću recepta za limunadu moje prabake Helen nekako pomogla pčelicama?”, ispričala je svojevremeno djevojčica.
Roditelji su joj tada predložili da svoj strah “iskoristi” u istraživačke svrhe, pa je Mikaila počela da čita o pčelama i ubrzo postala fascinirana, ali i zabrinuta jer ih je sve manje. U to vrijeme je njena prabaka, koja je preminula krajem 2016. godine, Mikailinoj porodici poslala knjigu recepata iz 1940. godine, koja je uključivala i njen recepet za limunadu, koji sadrži i sjeme lana. Mikailu su roditelji ohrabrili da pokuša napraviti upravo taj napitak.
Djevojčica je potom pripremila limunadu koju je zasladila domaćim medom, a zatim ju je prodavala na lokalnim manifestacijama i ispred obližnje picerije, da bi kasnije osnovala vlastitu kompaniju, a dio zarade izdvajala za organizacije koje se bave zaštitom pčela.
Napredak kompanije je iznenadio Thea Ulmera, Mikailinog oca, koji je poduhvat svoje kćerke u početku vidio kao dobru priliku za učenje i način podsticaja na nešto pozitivno.
“Kada smo počeli, uopšte nisam očekivao da će sve dostići ovolike razmjere. Ali, Mikaila je oduvijek bila impresivna u tom pogledu. Nisam iznenađen, jer kad se ona nečemu posveti, to je osuđeno na uspjeh”, kaže on.
Ali put do profitabilnosti nije bio bez izazova i problema – prije svega, kada je kompanija morala da, 2016, brendira svoj naziv “BeeSweet Lemonade”. Mikaila je smislila ime, koje je predstavljalo njenu misiju i apel svijetu da obrati pažnju na pčele, za koje je bila emotivno vezana.
“Morala je da radi naporno da smislii nešto čime će i odrasli biti zadovoljni. Rješenje je nastojala da nađe kroz sugestije svoje fokus grupe – drugova iz razreda. Bilo je to izazovno vrijeme za nju, ali i vrijeme njenog ličnog i profesionalnog razvoja”, kaže njen otac.
U prodaju su puštena četiri okusa limunade: menta, đumbir, ledeni čaj i kaktus. Jedna boca ove limunade od 354 ml sadrži 100 kalorija, 28 ugljikohidrata, 27 grama šećera kao i 20 posto vitamina C. Ubrzo ju je primijetio investitor Daymond John i u show programu “Shark Tank” dobila je i 60.000 dolara za početnu investiciju. Stvari su se pokrenule, pa je u međuvremenu s trgovačkim lancem “Shole Foods” potpisala i 11 milliona dolara vrijedan ugovor.
Njen rad ju je doveo i do Bijele kuće, prvi put u 2015, kada je pozvana na godišnju dječiju “državnu večeru”, onda se za narednu godinu na White House Easter Egg Roll, gdje je služila svoju limunadu za oko 10.000 gostiju.
“Znam da inače ne bih srela predsjednika Obamu. Bila sam jako nervozna”, prisjeća se Mikaila.
Foto: news.microsoft.com
Obama je tada zakoračio na scenu i nije krio svoje oduševljenje.
“Kakva nevjerovatna mlada dama. Ja se vraćam na tržište rada za sedam mjeseci i nadam se zaposlenju”, kazao je tada Obama, obraćajući se Mikaili.
Njena “BeeSweet” limunada se prodaje u 55 prodavnica u 20 američkih država, a djevojčica je dio zarade iskoristila kako bi pomogla prijateljima sa sličnim idejama. Ona ima velike ambicije i svoj proizvod posmatra na globalnom nivou, da će biti dostupan širom svijeta.
Bals poslovnog i privatnog života je konstantno prisutan u njenoj porodici , koji uključuje i devetogodišnjeg brata Jacoba, koji je fotograf u kompaniji, i Khalila, 21, koji studira informatiku. Njena majka D’Andra vodi poslovanje i upravlja domaćinstvom, dok otac Theo radi puno radnio vrijeme, kao rukovodilac programa i obrađuje naloge za kompaniju. Rade i noću, odnosno nekada 20 sati dnevno. Poslovna putovanja doživljavaju kao spoj korisnog i lijepog, kao porodične mini-odmore, kad uz poslovni dio vrijeme iskoriste i da upoznaju nova mjesta.
“To je jedan od načina da uspostavimo ravnotežu”, kaže D'Andra.
Za trinaestogodišnju Mikailu, život koji uključuje i da je direktorica firme, pun je kompromisa. Poslije škole, kada se njeni vršnjaci bave sportom ili se druže, ona obično odlazi u kancelariju sa jednim ili oba roditelja da urade domaći zadatak i potom se posvećuje poslu – nekada je to intervju ili fotografisanje, ili obaveze koje se tiču proizvodnje ili distribucije. Porodica često putuje vikendom, kada se sastaje sa predstavnicima pojedinih trgovačkih lanaca, potencijalnim saradnicima, ili kada Mikaila ugovara angažmane.
Ali, žrtva se isplati. Mikaila uživa kao vlasnik biznisa, koristeći svoje profite u plemenite svrhe i uči ljude o pčelama. Ona je, takođe, mentor drugim preduzetnicama. Pomogla je svojim školskim prijateljima da pokrenu proizvodnju proizvoda za njegu tijela i predstave ih na poslovnim sajmovima, a putvala je i u Južnu Afriku gdje je na konfernciji za preduzetnice govorila o pokretanju i vođenju vlastitog biznisa.
“Mislim da je ono što ljudi u njenom angažmanu najviše priznaju to što se ona ne vodi samo ličnom zaradom, već što nastoji da se posveti nekom problemu i pokuša da bude dio njegovog rješenje”, zaključila je njena majka.
